Bolesnici kojima predstoji vaskularni kirurški zahvat imaju brojne komorbiditete zbog kojih bi neki teže podnijeli opću anesteziju. To je jedan od glavnih razloga zašto se u anesteziološku praksu sve više uvode tehnike regionalne i neuraksijalne anestezije. Osim što se izbjegava davanje inhalacijskih i intravenskih anestetika i njihovo djelovanje na kardiovaskularni i respiratorni sustav, regionalna i neuraksijalna anestezija imaju nekoliko specifičnih prednosti: bolje kupiranje fantomske nakon amputacija, mogućnosti konstantnog neurološkog nadzora bolesnika tijekom i nakon karotidne endarterktomije. Pojedine nuspojave regionalne i neuraksijalne anestezije, poput lokalne vazodilatacije, mogu biti korisne poradi pojačanog protoka, što ima koristi u femoropoplitealnim prijemosnicama. Sestrinska uloga u procesu liječenja i praćenja bolesnika je od velikog značaja, te počinje od samog prijema bolesnika u bolnicu. Nerijetko, ovi bolesnici poradi lošeg statusa krvožilnog sustava zahtijevaju dodatnu i specijaliziranu njegu. Primjerice, bolesnici s aneurizmom abdominalne aorte su pod povećanim rizikom od rupture koja može nastati naglo i biti uzrokom smrtnog ishoda i na bolničkom odjelu. Stoga je neophodna dodatna i povećana pozornost prema tim bolesnicima i praćenje njihovih vitalnih znakova. Daljnja uloga sestre očituje se i u pravodobnoj primjeni raznolike terapije. Taj je dio nužan za optimalizaciju bolesnika prije operacijskog zahvata kao i za odgovarajući oporavak nakon zahvata. Poslijeoperacijska skrb sastoji se od stalnog mjerenja vitalnih parametara i procjena stanja bolesnika. U pojedinih zahvata, poput karotidne endarterktomije, u bolesnika se mogu javiti i kasne komplikacije poput srčanog ili moždanog udara, što su komplikacije koje treba pravodobno uočiti i obavijestiti liječnika, jer mogu predstavljati po život opasne komplikacije. Bolesnici s amputacijama donjih ekstremiteta zahtijevaju, uz dodatnu tjelesnu njegu, i posebnu psihološku podršku zbog gubitka dijela tijela, a što iziskuje dugotrajno liječenje. U bolesnika kojima je učinjena femoropoplitealna prijemosnica, postoji rizik razvoja sindroma odjeljka koji, ako se ne prepozna na vrijeme, može dovesti do amputacije. Konačno, bolesnici kojima je učinjena arteriovenska fistula također iziskuju posebni pristup, ne samo zbog same podležeće kronične bubrežne bolesti i održavanja prohodnosti fistule nego im je potrebna i psihološka priprema i edukacija zbog novog načina života koji im predstoji zbog hemodijalize.