Cilj : Evaluirati kvalitetu fizioterapije s komunikacijskog aspekta. Ispitati kako pacijenti procjenjuju odnos fizioterapeuta prema njima i zadovoljstvo komunikacijom s fizioterapeutom te ispitati postoje li razlike u percepciji odnosa i komunikacije s obzirom na neke sociodemografske karakteristike sudionika i prethodna iskustva s fizioterapeutom. Sudionici i metode rada: Sudionici su pacijenti na fizioterapiji u Lječilištu Topusko tijekom siječnja i veljače 2018.godine. Za potrebe istraživanja samostalno je kreiran anoniman upitnik o zadovoljstvu pacijenata komunikacijom. Upitnik se sastoji od 32 tvrdnje o komunikaciji fizioterapeuta te sociodemografski upitnik koji sadrži opće podatke. Rezultati: Istraživanje je provedeno na 100 sudionika, 60 % žena i 40% muškaraca, prosječne dobi 49,65 godina. Preko 70 % pacijenta smatra da fizioterapeuti imaju dobro razvijene komunikacijske vještine. Visoki stupanj zadovoljstva sudionici navode u tvrdnjama da im je bilo ugodno s fizioterapeutima razgovarati te da su pristojno komunicirali, vodili računa o njihovoj privatnosti te da su djelovali stručno i sposobno. Izvori nezadovoljstva su propuštanje predstavljanja, žurba i nervoza. Mlađi sudionici (20-39 godina) posebno za razliku od starijih (60 i vise godina) smatraju da su fizioterapeuti proveli dovoljno vremena s njima, da se nisu predstavili i da nisu bili dovoljno suosjećajni. Sudionici u dobi od 40-59 godina smatraju da nisu dobili dovoljno informacija od fizioterapeuta te da su sve radili u žurbi. Žene se značajno manje slažu s tvrdnjom da su se predstavili te da su im posvetili dovoljno vremena, za razliku od muškaraca koji se znatno manje slažu s tvrdnjom da su komunicirali pristojno, kao i sa tvrdnjom da su sve radili u žurbi. S obzirom na prethodno iskustvo, sudionici koji su prvi put na fizioterapiji pokazuju veće zadovoljstvo od pacijenata sa iskustvom. Ovo istraživanje pokazalo je da su pacijenti uglavnom zadovoljni fizioterapijom u Lječilištu Topusko i to čak 75%, te bi drugima preporučili da ovdje dođu na fizioterapiju. Nije bilo uglavnom niti izrazito nezadovoljnih što ukazuje na dobru kvalitetu provođenja fizioterapije. Zaključci: Uočene razlike u percepciji komunikacije tj. izvorima zadovoljstva/nezadovoljstva kod pacijenata mogu upućivati na to da stariji pacijenti, žene i oni koji već imaju iskustva s fizioterapijom imaju veća očekivanja u vezi nekih aspekata komunikacije te bi fizioterapeuti u komunikaciji s takvim skupinama pacijenata trebali dodatno paziti na te skupine i izvore nezadovoljstva. No, te indicije bi trebalo provjeriti na većem broju sudionika i u više različitih ustanova.