Cerebralna paraliza predstavlja klinički entitet koji označuje skupinu neprogresivnih, ali često promjenjivih motoričkih poremećaja koji su posljedica razvojnog poremećaja ili oštećenja mozga u ranom stadiju razvoja (2). Uz primarno oštećenje motoričkih funkcija, u cerebralnoj paralizi prisutni su i drugi poremećaji. Glavni problemi na koje treba obratiti pozornost u radu s osobama s cerebralnom paralizom su smanjena mišićna jakost, respiratorni problemi, poremećaji u ponašanju, narušena motorička kontrola, smanjen radni kapacitet i plućna ventilacija te viša frekvencija srca. Mogući sekundarni problemi su gubitak vida, disartrija, kronične boli, poremećaji kuka, deformacije kralježnice, disfagija, urinarna inkontinencija, zatvor. Ranim uvođenjem fizikalne terapije može se smanjiti utjecaj oštećenja mozga na razvoj cerebralne paralize. Prof.dr.sc. Vaclav Vojta razvio je ranu dijagnostičku metodu neuroznanstvenog poremećaja dojenčadi i utemeljio terapijski koncept koji se sastoji u oslobađanju globalnih motoričkih kompleksa poticanjem odgovarajućih područja na tijelu pacijenata. U dijagnostici, osim vrlo pažljivog promatranja spontanog kretanja djeteta i ispitivanja refleksa karakterističnih za prve tjedne ljudskog života, Vojta primjenjuje ispitivanje sedam posturalnih reakcija. Ima široki spektar primjene i nije ograničena na samo određene kliničke slike bolesti nego je mnogovrsno primjenjiva. Može se primjenjivati u liječenju neuroloških bolesti i poremećaja sustava za kretanje kod pacijenata bilo kojeg uzrasta. Vojta terapija ne poboljšava samo motoričko funkcioniranje, već i funkcioniranje vegetativnog živčanog sustava te psihičku osjetljivost. Cerebralna paraliza zahtijeva interdisciplinarni pristup te ima velik utjecaj i na dijete i na čitavu obitelj i život njenih članova. U ranoj intervenciji ključnu ulogu ima obitelj te je ona osobito značajna za ostvarivanje ciljeva rane intervencije.