Cerebralna paraliza definirana kao grupa neprogresivnih ali često promjenjivih motornih oštećenja uzrokovanih lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima života, problem je s kojim se bori više od 17 milijuna ljudi širom svijeta. Ovaj poremećaj razvija se uslijed ozljede mozga koja se može dogoditi tijekom trudnoće, rađanja ili neonatalnog razdoblja. U mnogim slučajevima, međutim, uzrok nije poznat. Ozljeda koja se javlja na mozgu nepovoljno utječe na pokretljivost mišića kod djece. Surveillance of Cerebral Palsy in Europe (SCPE) je europski projekt koji osim zajedničke baze podataka, uvodi funkcionalnu klasifikaciju cerebralne paralize. Uz osnovne tipove (spastični, diskinetski, ataktični) i podtipove (bilateralni/unilateralni spastični, distoni i koreoatetonični), registrira i pridružena odstupanja. Spastičnost je najčešći tip poremećaja kretanja kod cerebralne paralize. Spasticitet je uzrokovan oštećenjem gornjeg motornog neurona, stoga u manjoj ili većoj mjeri može utjecati na motoričku funkciju. Fizioterapijska procjena je neizostavni dio fizioterapijskog procesa te čini temelj fizioterapijskoj intervenciji. Kod djece sa cerebralnom paralizom koriste se sustav klasifikacije grube motoričke funkcije GMFCS, klasifikacijski sustav manualne sposobnosti MACS, test procjene grubih motoričkih funkcija GMFM, Ashworth skala te ICF- CY, verzija međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja za djecu i mladež. Terapija refleksnim pokretanjem ili Vojta terapijski princip utemeljio je početkom 50-ih godina češki neuropedijatar prof. Vaclav Vojta. Detaljno je opisao i definirao idealnu motoriku u dojenačkoj dobi kako bi se što ranije prepoznali znakovi odstupanja i time je utemeljio ranu kineziološku dijagnostiku. Glavna uloga fizioterapeuta u Vojta terapiji je izrada individualnog terapijskog programa i edukaciija roditelja za provođenje terapije kod kuće.