Juvenilni reumatoidni artritis, nazivamo još i juvenilni idiopatski artritis. Uzrok bolesti je nepoznat i simptomi se obično javljaju prije 16. godine života. Juvenilni idiopatski artritis je najčešća kronična reumatska bolest u djetinjstvu, definirana upalom jednog ili više zglobova koja traje najmanje 6 tjedna. Obilježje bolesti je ne infekcijska upala vezivnoga tkiva koja se proteže na jedan ili više organskih sustava. Prognoza bolesti ovisi o obliku artritisa, te pripadajućim simptomima i komplikacijama. Postoje tri najčešća tipa, a to su: poliartikularni tip, oligoartikularni i sistemski tip. Dijagnoza se postavlja nakon iscrpne anamneze, temeljitog fizikalnog pregleda te laboratorijske i radiološke obrade. Cilj liječenja je remisija koja se postiže kod manjeg broja bolesnika ili minimalna aktivnost bolesti koja se doseže kod većeg broja bolesnika. Djeca oboljela od juvenilnog idiopatskog artritisa imaju ograničenu funkciju zglobova, slabost mišića i smanjen aerobni kapacitet, s time i manju fizičku kondiciju i više problema u obavljanju svih vrsti aktivnosti svakodnevnog života. Subjektivnim pregledom prikupljaju se podaci o simptomima i poteškoćama u obavljanju aktivnosti, a objektivnim pregledom se provode opservacija, inspekcija, testovi i mjerenja. Za procjenu kardiorespiratorne funkcije provodi se Six-minute walk test i maximal exercise test. Za procjenu kapaciteta pluća i respiratorne funkcije provodi se spirometrija. JAQQ upitnik služi za procjenu kvalitete života. Terapijske vježbe za poboljšanje kardiorespiratorne funkcije trebaju biti određenog intenziteta, trajanja i frekvencije da bi dovele do poboljšanja aerobnog kapacitete i mišićne snage, bez negativnih učinaka na aktivnost bolesti. Djecu treba motivirati da se bave sportom i da se što više bave tjelesnom aktivnosti. Uključivanje djece u sportske aktivnosti je najbolji način za održavanje pokretljivosti zglobova, tonusa i trofike mišića, tjelesne kondicije, kardiorespiratorne funkcije, poboljšanje psihičkog stanja i podizanje samopouzdanja. Igra je za djecu korisna i učinkovita metoda terapije. Vježbe disanja su vrlo bitne i djecu treba što ranije privikavati i učiti ih pravilnom disanju. Najčešće se preporuča hodanje, aerobni ples, plivanje i vožnja biciklom kao aerobna aktivnost. Za pravilno provođenje terapije bitan je individualan pristup, aktivno sudjelovanje te edukacija pacijenta i njihovih roditelja.