Abstract | Dekubitus je lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva nastalo kao posljedica ishemije tkiva. Smatra se velikim zdravstvenim, ali i socioekonomskim problemom. Čimbenici koji pogoduju nastanku dekubitusa mogu biti endogenog i egzogenog podrijetla. Neki od njih su poremećaj cirkulacije, kronične i terminalne onkološke bolesti, dob, nepokretnost, pothranjenost, nečista ili vlažna koža, sredstva za imobilizaciju, neudoban krevet, nabori na posteljnom i osobnom rublju. Dekubitus se najčešće stvara na regijama tijela izloženim pritisku na tvrdu, mokru i/ili neravnu podlogu. Ključna osoba u prevenciji dekubitusa je medicinska sestra. Prevencija koja je pravilna i učinkovita nije jednostavna. Prije svega potrebno je prepoznati bolesnike koji imaju rizik za nastanak dekubitusa. Za procjenu sklonosti za nastanak dekubitusa koristi se Braden skala koja procjenjuje sljedećih šest parametara (senzorna percepcija, vlažnost kože, aktivnost, pokretljivost, prehrana, trenje i razvlačenje). Kako bi spriječila pojavu dekubitusa medicinska sestra provodi postupke koji podrazumijevaju smanjenje pritiska, izbjegavanje trenja i razvlačenja kože, održavanje higijene kože, osiguravanje adekvatnog unosa hrane i tekućine te uspostavljanje kontrole nad inkontinencijom. Ponekad, unatoč svim preventivnim mjerama i oprezu, zbog mnogobrojnih teškoća, bolesti ili komplikacija kod bolesnika dolazi do pojave dekubitusa. Stoga, ukoliko dođe do pojave dekubitusa, zadaci medicinske sestre usmjereni su na sprječavanje da postojeći stupanj dekubitusa ne prijeđe u viši stupanj s intencijom smanjenja veličine dekubitusa te krajnjim ciljem izlječenja bolesnika. Liječenje dekubitusa je dugotrajno i skupo te zahtijeva multidisciplinaran pristup. |