Ankilozantni spondilitis pripada u skupinu reumatskih bolesti. Bolest prvo zahvaća sakroilijakalne zglobove potom se širi na kralješnicu i korijenske zglobove (kuk i rame). Za ankilozantni spondilitis karakterističan je stav skijaša zbog kifotičnog držanja i fleksijske kontrakture kukova i koljena. Pacijenti oboljeli od ankilozantnog spondilitisa zbog zahvaćenosti kostovertebralnih zglobova i atrofije interkostalne muskulature dišu abdominalno. Važna je pravovremena dijagnoza kako bi se što prije započela terapija, koja se postavlja na temelju anamneze i fizikalnog pregleda te je za potvrđivanje dijagnoze potrebno učini radiološku obradu. Radiološkim nalazom sakroileitisa i nalazom HLA-B27 antigena potvrđuje se dijagnoza ankilozantnog spondilitisa. Liječenje osoba oboljelih od ankilozantnog spondilitisa je nespecifično, ali se medikamentoznim i terapijskim postupcima može postići dobra kontrola bolesti. Bolest dugotrajno i kronično zahvaća mišićno-koštani sustav te dovodi do brojnih biomehaničkih, strukturalnih promjena. Promjene na mišićno koštanom sustavu dovode do mogućnosti pada i daljnjih oštećenja i ograničenja funkcije. Cilj liječenja je suzbijanje boli, održavanje opsega pokreta, te sprječavanje ukočenosti i razvoj deformiteta, a to se postiže primjenom fizioterapijskih procedura, terapijskih vježbi te primjenom Mckenzie koncepta i proprioceptivne neuromuskularne facilitacije. Fizioterapija ima važnu ulogu u smanjenju progresije bolesti posebno u akutnom stadiju. Pacijentima je potrebna svakodnevna tjelesna aktivnost kako bi ublažili simptome bolesti poput boli i jutarnje zakočenosti. Također je važno prilagoditi posao i okolinu svojoj bolesti. Cilj fizioterapijske intervencije je unaprjeđenje i održavanje balansa, koordinacije, poboljšanje hoda, povećanje mišićne snage, povećanje fleksibilnosti u svrhu prevencije pada