Tumor dojke najčešća je maligna bolest u žena, dok se u muškaraca pojavljuje rijetko. Najčešće se pojavljuje u dobi između 25. i 80. godine života. Tijekom zadnjih 25 godina došlo je do gotovo dvostrukog porasta broja obljenih što predstavlja veliki zdravstveni problem. Glavni činioc za nastanak tumora dojke nije potpuno poznat, no sumnja se na kombinaciju genetičkih, endokrinih i vanjskih čimbenika. Tumor najčešće pogađa lijevu dojku u vanjskom gornjem kvadrantu (38,5%), a najčešće se manifestira kao bezbolan čvorić. Glavne dijagnostičke metode za otkrivanje raka dojke su anamneza, fizikalni pregled i mamografija. Važnu ulogu u prevenciji tumora dojke ima samopregled koji žena sama obavlja kod kuće palpacijom dojke i okolnih tkriva. Tumor dojke može biti maligni i benigni prema čemu se odlučuje za daljnje liječenje. Liječenje je najčešće kirurško u kombinaciji sa radioterapijom, kemoterapijom, hormonskim terapijama i imunoterapijom. Limfedem, smanjen mišićni tonus i izdržljivost, prisutnost bolova u vratu i leđima, narušena propriocepcija, disfunkcija ramena i poremećaj posture potencijalne su posljedice liječenja tumora dojke. Kod liječenja navedenih posljedica iznimno važnu ulogu ima fizioterapija. Osnovni ciljevi fizioterapije su maksimalno reducirati nastalu sekundarnu tjelesnu invalidnost i pružiti psihološko-edukativnu pomoć. Postupci fizioterapije uključuju pregled i procjenu, izradu plana i programa terapije, provođenje terapije, te praćenje i evaluaciju rezultata. Fizioterapijska intervencija obuhvaća kompleksnu dekongestivnu terapiju, manualnu limfnu drenažu, položajnu drenažu, bandažiranje, pneumodrenažu, kinesiotaping, proprioceptivnu neuromuskularnu facilitaciju i terapijske vježbe za vračanje funkcije ramenog obruća te cijeloukupne ruke.