Broj oboljelih od tumora stalno je u porastu. Zbog sve uspješnijeg liječenja rak ili tumor postaju kronična bolest s kojom se može živjeti dosta dugo. To implicira potrebu povremenog ili stalnog nadzora i/ili intervencije zbog posljedica na funkcije i aktivnosti u profesionalnom i privatnom životu. Brojna istraživanja koja se provode u svijetu, rano otkrivanje tumora, te uspješno liječenje dovode do sve većeg broja preživjelih, a značajno mjesto u tome imaju rehabilitacija, fizioterapija i fizioterapeut. Tumori se dijele na zloćudne (rastom probijaju bazalnu membranu i šire se) i dobroćudne (ne šire se izvan mjesta nastanka, lokalizirani su). Ranom dijagnostikom unijete su promjene u liječenje te se smanjila radikalnost operacijskih postupaka. Kirurški zahvati koji su najčešće prvi izbor u liječenju tumora mogu ostaviti posljedice na promjene ili gubitak neke funkcije. Tako mogu oštetiti dišni i probavni sustav, dolazi do otežanog govora, gutanja, disanja te pražnjenja crijeva i mjehura. Limfni edem također je jedna od mogućih posljedica operacije, mogućih bolova i slabosti pojedinih segmenata tijela te smanjene funkcije i kvalitete života. Fizioterapijski proces započinje subjektivnim i objektivnim pregledom i procjenom, a nakon donošenja kratkoročnih i dugoročnih ciljeva započinje rehabilitacija. Da bi stopa preživjelih i izliječenih bila što veća, potrebno je tumor otkriti u što ranijem stadiju. Stoga je zadatak zdravstvenih djelatnika ne samo liječenje nego i da se populaciju educira o važnosti pravovremenog otkrivanja, o redovitim samo pregledima i prevencijskim pregledima kod liječnika. Fizioterapiju, kao dio onkološkog liječenja, mnogi ne primjećuju. Bez fizioterapije bolesnicima se ne pruža dovoljno potpore u ostvarivanju kvalitete života. Ne pružanje postupaka fizioterapije može dovesti do komplikacija koje će možda zahtijevati i ponovno liječenje. Da bi se uspješno riješili problemi, potrebno je početi prije nego se pojave posljedice te sistematizirano, u timu, pratiti bolesnika. Uz svu dostupnu dijagnostiku provoditi liječenje i rehabilitaciju. Fizioterapeut koji je dio rehabilitacijskog procesa, treba pratiti promjene u znanosti, usvajati nove vještine te pridonositi kreativnosti i uspješnosti liječenja. Kod bolesnika s teškom dijagnozom zloćudnog tumora treba upozoriti i pripremiti na dugotrajno i teško liječenje. Stoga je pacijentu i njegovoj obitelji potrebna psihosocijalna podrška jer saznanje o teškoj dijagnozi dovodi do straha od smrti. Mlađe osobe reagiraju ljutnjom, dok stariji padaju u depresiju.