Jetra, kao najveća žlijezda u ljudskom organizmu, predstavlja organ od iznimnog značaja za život čovjeka. Jetra je građena od jetrenih stanica, hepatocita, koji obavljaju složenu metaboličku funkciju jetre. Nažalost, jetra je često mjesto nastanka benignih i malignih novotvorina. Od koji će neke biti navedene u ovom radu, ali ukratko. Posebna će se pažnja obratiti na hepatocelularni karcinom (HCC). HCC predstavlja najčešću malignu leziju jetre i jedan je od pet najčešćih malignih tumora općenito, te kao takav danas predstavlja ozbiljan problem u zdravstvu. Kao i kod svakog malignog oboljenja, dijagnosticiranje u ranoj fazi bolesti od presudne je važnosti. Dijagnostičke metode koje se danas koriste su CT, MR i ultrazvuk. Te metode koriste primjenu kontrastnog sredstva kako bi detaljnije prikazale ciljano područje. Također se još koriste angiografija i scintigrafija jetre, a kao potvrda potrebna je biopsija. Nakon dijagnostike potrebno je odrediti ispravnu metodu liječenja. Uz starije metode kao što su kirurški zahvat, radiofrekventna ablacija te kemoembolizacija, nameće se nova metoda radioterapije jetre. Prije korištena isključivo u palijativne svrhe, ali napretkom tehnologije i tehnika radioterapije, danas zauzima svoje mjesto i u liječenju malignih oboljenja jetre. Iako uz brojne kočnice vezane uz prošlost, kada nije bilo moguće isporučiti dovoljnu dozu zračenja da bi bilo terapijskog učinka. Danas iz razloga značajnog napretka, uz moderne radioterapijske uređaje, radioterapija jetre postaje prihvaćena kao jedna od metoda liječenja karcinoma jetre. Suvremene radioterapijske metode 3D konformalne radioterapije, SBRT, IMRT i radioterapije česticama pokazale su se kao odgovarajuće upravo za liječenje HCC-a. Također će se navesti i uloga radiološkog tehnologa, u procesu dijagnosticiranja i radioterapije tumora jetre, kao člana tima stručnjaka kojeg uz njega čine specijalist radiolog i fizičar. Nakon planiranja i točnog izračuna doze koju će ciljni volumen primiti, počinje liječenje.