Abstract | Parkinsonova bolest je multisistemni kronični progresivni neurodegenerativni
poremećaj koji je nastao kao rezultat propadanja dopaminergičkih i nedopaminergičkih
neurona u kompaktnom djelu supstancije nigre. Simptomi bolesti se rijetko pojavljuju u dobi
prije 50-te godine života. Smatra se da 1-2% populacije iznad 65 g. ima PB, a sa porastom
dobi iznad 85 g. udio oboljelih raste na 3-5% populacije. Etiopatogeneza PB je kompleksna i
još i danas nepotpuno razjašnjena. Smatra se da je PB multifaktorski uvjetovana bolest, te
da u najviše slučajeva nastaje djelovanjem kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika.
Postoje i forme bolesti koje su uzrokovane isključivo genetski. Dijagnoza bolesti postavlja se
na temelju kliničke slike. Klinička slika obuhvaća motorne i nemotorne simptome. Od
motornih najznačajniji su bradikinezija, rigiditet, posturalna nestabilnost i tremor, dok se
osim njih mogu javiti disfagija, dirartrija, mikrografija, hipofonija. Od nemotornih ističu se
depresija, demencija, anosmija i poremećaji spavanja. Bolest je sporoprogresivna no u 60%
pacijnata unutar 10 godina od dijagnosticiranja dovodi do invaliditeta ili smrti. Djelotvorno
liječenja zasad nema, može se samo ublažavati simptome i usporiti daljnju progresiju bolesti.
Stoga parkinsonova bolest znatno snižava kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji. Dovodi
do radne nesposobnosti, ograničava samostalnost pacijenata i čini ih ovisnima o tuđoj njezi.
U pružanju njege uz obitelj neizostavan dio su i medicinske sestre. One uzimanjem dobre
sestrinske anamneze stvaraju plan njege za svakog individualnog pacijenta. Izrazito je bitno
da medicinska sestra utvrdi stupanj samostalnosti bolesnika, da dobro procijeni koje su
potrebe bolesnika, da uvidi i spriječi moguće komplikacije te da uz druge uključene (obitelj,
drugo medicinsko osoblje) čim je više moguće uspori napredovanje bolesti. Osim navedenog
zadaća medicinske sestre je educirati sebe, pacijenta i obitelj o samoj bolesti, njezinom tijeku
i specifičnostima, njezinoj terapiji i nuspojavama iste. Upravo medicinske sestre su te koje
svojim strpljenjem, postupcima i sestrinskim dijagnozama pomažu pacijentima u ostvarivanju
temeljnjih ljudskih potreba i omogućuju pacijentima dostojan život. |