Psihička bolest donosi oboljelima niz poteškoća koje narušavaju socijalno funkcioniranje. Nakon izlaska iz bolnice vraćaju se u obiteljsku, radnu i društvenu zajednicu u kojoj trebaju samostalno izvršavati mnoge zahtjeve i ponovno preuzeti određene uloge. Oboljeli se susreću sa problemima u dnevnim aktivnostima, radnim vještinama, poteškoćama u provođenju slobodnog vremena, očuvanju zdravlja te socijalnim vještinama. Pacijenti s iskustvom duljeg boravka u bolnici imaju specifične potrebe koje su rezultat dugotrajnog boravka u bolnici. Oni često nemaju minimalnih vještina i sposobnosti u zadovoljavanju bazičnih potreba. Samo liječenje odvija se u sigurnim i zaštićenim uvjetima koje pacijent prolazi i svladava da što prije postigne kvalitetno i dugotrajno poboljšanje psihičkih teškoća. Rehabilitacija se odvija u tijeku liječenja, uključuje biopsihosocijalni pristup svakom pacijentu, a pacijent uči uspješno socijalno funkcionirati kroz cjelokupni dnevni program i način života na odjelu u čemu pomaže terapijski tim odjela koji zajednički organizira različite aktivnosti, a pacijenta potiče u razvoju socijalnih i kreativnih vještina, te problemima svakodnevnog funkcioniranja uz aktivno sudjelovanje. Medicinska sestra kao neizostavan član tima potiče pacijenta u izvršavanju zahtjeva uz holistički pristup, a intervencije usmjerene prema pacijentu sestra pruža na način koji pridonosi što većem osamostaljenju pacijenta te što adekvatnijoj resocijalizaciji. Njena uloga počinje samim dolaskom pacijenta na odjel, prisutna je u cijelom procesu liječenja na odjelu i nastavlja se nakon izlaska pacijenta iz bolnice.