Kronična bubrežna bolest predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema sa značajnim porastom svake godine. Posljedično tome dolazi do sve veće potrebe za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom i transplantacijom. Troškovi zdravstvene skrbi povećavaju se u završnom stadiju bolesti. Kronična bubrežna bolest definirana je kao kao patološki nalaz urina ili morfologije bubrega i/ili smanjenje glomerularne filtracije. Procjenjuje se da 1 od 10 stanovnika u industrijski razvijenim zemljama ima kroničnu bolest bubrega. Omjer se povećava u osoba koje su starije od 65 godina. Najčešći uzroci kronične bolesti bubrega su šećerna bolest (tip 2 šećerne bolesti) i arterijska hipertenzija, a slijede kronični glomerulonefritis, kronični pijelonefritis i policistična bolest bubrega. Ne postoji jedinstven lijek za borbu protiv kronične bubrežne bolesti. Velika se pozornost daje ranom otkrivanju bolesti bubrega, probiru kroničnih bubrežnih bolesnika, specifičnoj terapiji, usporavanju napredovanja bolesti te liječenju komplikacija kao i pridruženim bolestima. Ključna uloga je edukacije pacijenata, predijalizna edukacija i suradljivosti samih bolesnika koji moraju svjesno donijeti odluku o vrsti nadomještanja bubrežne funkcije. U kliničkoj praksi medicinske sestre su te koje su odgovorne za provođenje edukacije bolesnika, bitno utječu na razvoj empatije i komunikacije sa bolesnikom, obitelji i osobama iz socijalnog okruženja. Provodeći sistematiziranu edukaciju, davanje informacija bolesniku i/ili obitelji o postupcima kroz liječenje povećava se motivacija i suradljivost pacijenta, a ishod je veća uspješnost samog liječenja. Važno je pacijentu omogućiti kvalitetan, holistički pristup kojim se podiže kvaliteta života kroničnih pacijenata.