Abstract | Mentalno zdravlje je sastavnica općeg zdravlja svakog pojedinca. Vrlo je bitno za funkcioniranje pojedinca, što utječe na ukupnu funkcionalnost te tako i na produktivnost društva. Svaka poteškoća, tj. svako odstupanje stvara zapreku pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti pojedinca. Mentalno zdravlje uključuje emocionalno, psihičko i socijalno blagostanje. Ono ima bitnu ulogu u stvaranju odnosa s drugim ljudima, nošenju sa stresom i donošenju odluka. Na mentalno zdravlje utječu biološki čimbenici koji uključuju genetsko nasljeđe i kemijske supstance koje se nalaze unutar mozga pojedinca, te životna iskustva poput proživljenih trauma i zlostavljanja. Da bi pojedinac održavao svoje mentalno zdravlje, potrebno je znati suočavati se sa životnim situacijama, imati pozitivan stav, biti okružen ljudima, pomagati ljudima, biti fizički aktivan, priuštiti si dovoljno sna, te tražiti stručnu pomoć kad je potrebno.
Mentalni poremećaji obuhvaćaju veliko područje različitih simptoma, a karakterizira ih kombinacija abnormalnih misli, emocija, ponašanja i odnosa s drugim ljudima. Najčešći mentalni poremećaji su depresija, shizofrenija, intelektualne poteškoće, zloporaba droge, alkohola. Zahvaljujući napretku medicine, većina mentalnih poremećaja može se uspješno liječiti.
Osobe starije životne dobi nailaze na promjene na fizičkoj i mentalnoj razini. Ovo životno razdoblje obilježava umirovljenje koje u nekim slučajevima ostavlja psihičke posljedice na pojedinca. Osim toga, u društvu je uvriježeno mišljenje kako umirovljene osobe ne trebaju biti aktivne, te kako bi trebali uživati u vremenu koje im je preostalo. Neki od njih nisu navikli na pasivan i mirni život i nisu spremni za takav način života, što također nije dobro za njihovo mentalno zdravlje. Posljedično tome, može se pojaviti depresija zbog nezadovoljstva, osjećaja beskorisnosti i pasivnosti. Nadalje, velika je vjerojatnost da će osoba starije životne dobi morati proći kroz razdoblje tugovanja ili pada socioekonomskog statusa zbog odlaska u mirovinu. Mnoge osobe starije životne dobi u nekom trenutku izgube mogućnost samostalnog življenja, što zbog smetnji u kretanju, što zbog drugih psihičkih i/ili fizičkih problema. |