Metabolički sindrom (MetS) predstavlja skupinu simptoma koji se najčešće pojavljuju zajedno. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO,WHO) i Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) metabolički sindrom je najčešći predstavnik metaboličkih bolesti. Promjene nastale prije i za vrijeme metaboličkog sindroma većim su dijelom stečene, za razliku od genetskih metaboličkih bolesti. Faktori rizika, tj. simptomi kao što su inzulinska rezistencija, abdominalna pretilost, dislipidemija, hipertenzija i kronični stres zajedno direktno povećavaju rizik od razvitka kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa II te time povećavaju mortalitet. Proučavanjem patofiziološke pozadine metaboličkog sindroma, inzulinska rezistencija i visceralni oblik pretilosti prepoznati su kao glavni čimbenici koji utječu na razvoj i pojavu metaboličkog sindroma. Kliničke manifestacije su povišen arterijski tlak, povišene vrijednosti glukoze u krvi, smanjena koncentracija HDL-a te povišena koncentracija triglicerida u krvi. Najbolji rezultati u liječenju metaboličkoga sindroma postižu se usklađenim provođenjem aerobne i anaerobne tjelesne aktivnosti uz uvođenje redukcijske prehrane. Preporuča se gubitak 5-10% tjelesne težine u prvih godinu dana. Vježbanje efikasno snižava tlak te popravlja lipidni profil, povećavajući razinu DHLa. Liječenje metaboličkog sindroma zapravo je promjena stila života i prehrane. Idealno bi bilo eliminirati rizične čimbenike i ponašanja koja dovode do manifestacije simptoma metaboličkog sindroma. Važno je znati da ukoliko uvođenje fizičke aktivnosti i redukcijska prehrana ne pokažu značajno smanjenje rizičnih čimbenika, prelazi se na liječenje svakog od simptoma individualnom terapijom. Najčešće je to terapija usmjerena na snižavanje krvnog tlaka i terapija za šećernu bolest tipa II. Motivacija bolesnika i edukacija ključan su element u borbi protiv metaboličkog sindroma i u promjeni životnih navika pacijenata.