Velikom broju muškaraca se biopsijom otkrije benigna hiperplazija prostate ili neka od premalignih promjena prostate. Premaligne promjene prostate su specifični morfološki entiteti koje nalazimo u bioptičkom materijalu prostate, te predstavljaju povišen rizik za kasniju detekciju karcinoma prostate. Prostatična intraepitelna neoplazija (PIA) je jedini potencijalni entitet koji zadovoljava uvjete za karcinom in situ. Za ostale premaligne promjene prostate nije dokazana čvrsta veza s karcinomom prostate. Karcinom prostate jedna je od sve češćih malignih bolesti koja pogađa muškarce diljem svijeta. Predstavlja jedan od vodećih zdravstveno-socijalnih problema koji pogađa muškarce druge i treće dobi. U Hrvatskoj, kao i u Europskoj uniji, karcinom prostate je drugi po učestalosti s 15% udjela i drugi uzročnik smrti muške populacije oboljele od malignoma. Najčešći patohistološki karcinom prostate je adeokarcinom s udjelom višim od 90% među svim karcinomima prostate. U današnje vrijeme dostupni su brojni dijagnostički postupci kao što su digitorektalni pregled (DRP), serumski prostata specifični antigen (PSA) i transrektalnim ultrazvukom vođena biopsija prostate (TRUZ), koji su povećali broj dijagnosticiranih karcinoma prostate u ranoj lokaliziranoj fazi s boljom mogućnošću izlječenja. Biopsija prostate pod kontrolom ultrazvuka je danas standardna dijagnostička metoda i jedina pouzdana preoperativna metoda za dokazivanje karcinoma prostate, a njome možemo otkriti i proširenost bolesti. Odluka o biopsiji se donosi na temelju vrijednosti PSA i/ili suspektnog DRP-a. Postoje brojne terapijske metode kojima se medicinski stručnjaci koriste kako bi izliječili pacijenta od BHP-a ili karcinoma prostate. Najčešće se izvode operativni zahvati poput radikalne prostatektomije, korištenje hormonske terapije čiji je cilj smanjiti razinu testosterona. Česta je kombinacija korištenja citostatika i radioterapije kao alternativne zamjene kirurgiji. U radioterapiji se koriste EBRT i rjeđe brahiterapija. U procesu provođenja radioterapije, kao član medicinskog tima, sudjeluje i radiološki tehnolog. Zbog izloženosti psihičkim, fizičkim i socijalnim problemima pacijenta, radiološki tehnolog mora biti naučen nositi se sa stresom te imati vrlo dobre vještine komunikacije i znanje zdravstvene psihologije kako bi mogao pružiti potporu pacijentu kao i motivaciju za daljnje liječenje.