Ozljeda leđne moždine je kompleksna ozljeda s nizom posljedica koje je teško liječiti, a rehabilitacija osoba s ozljedom leđne moždine je dugotrajna. Prema etiologiji ozljeda leđne moždine može biti traumatska i netraumatska. Karakterizira ju djelomični ili potpuni gubitak funkcija i pokreta ispod razine oštećenja. Stupanj oštećenja leđne moždine utvrđuje se ASIA ljestvicom koja daje informacije o visini i intenzitetu lezije moždine. Često rezultira trajnim motoričkim i osjetilnim poremećajima sa značajnim padom kvalitete života i socioekonomskim posljedicama. Prognoza oporavka lezije leđne moždine ovisi o tome radi li se o tetraplegiji ili paraplegiji, te je li ozljeda kompletna ili inkompletna. Bolesnici s kompletnom motornom tetraplegijom imaju najlošiju prognozu za oporavak a najbolju prognozu imaju bolesnici s inkompletnom paraplegijom. Brza primarna opskrba, što ranije provođenje specijaliziranog rehabilitacijskog programa, multidisciplinarni pristup, nastavak skrbi o bolesniku u zajednicu, prevencija sekundarnih oštećenja te edukacija postupci su kojima ćemo biti u mogućnosti pomoći ovim pacijentima. Fizioterapija se započinje što prije, nakon operacijske ili konzervativne stabilizacije kralježnice, s određenim postupcima već u jedinicama intenzivnog liječenja i njege. Vrlo je važna dobra fizioterapijska procjena prema kojoj se postavljaju realni ciljevi fizioterapijskog tretmana i odlučuje koje postupke će fizioterapeut koristiti u fizioterapijskoj intervenciji. Fizioterapijska procjena sastoji se od procjene mišićnog tonusa, procjene reakcija ravnoteže, procjene pokretljivosti ekstremiteta, prisutnosti kompenzacijskih aktivnosti te mogućnosti samostalnog provođenja aktivnosti svakodnevnog života. Plan i program fizioterapijskog tretmana sastoji se od direktne fizioterapijske intervencije, edukacije pacijenta, uz komunikaciju i koordinaciju s ostalim članovima tima. Fizioterapijski tretman je potrebno prilagoditi individualno svakom pacijentu. Fizioterapijski tretman treba biti usmjeren na oporavak, održavanje i jačanje mišićno-koštanog sustava provođenjem različitih postupaka, ponovnim učenjem pokreta i hoda koristeći standardne fizioterapijske postupke ili specijalne tehnike kao što su Bobath koncept i PNF. Fizioterapija je usmjerena i prema edukaciji pacijenta i obitelji da se pacijent u što većoj mjeri vrati svakodnevnim aktivnostima i društvenom životu.