Abstract | Danas u svijetu svjedočimo vrlo brzom rastu djece s teškoćama socijalne komunikacije koje mogu biti dio različitih poremećaja (poremećaj iz autističnog spektra, deficit pažnje s hiperaktivnošću, intelektualne teškoće). Zbog toga je izuzetno važna edukacija kako bi se teškoće na vrijeme prepoznale te kako bi se moglo što ranije intervenirati. Čovjek nije prosocijalno biće samo iz razloga što se socijalizirao tijekom djetinjstva. Čovjek je rođen kao prosocijalno biće, a ono što ga povezuje s ostalim bićima u njegovoj okolini je komunikacija. Komunikacija je urođena u ljudsku prirodu i prisutna je od samog početka čovjekova života. Rana komunikacija za dijete nije važna samo zbog zadovoljavanja osnovnih tjelesnih potreba, već i kako bi se ono moglo psihički oblikovati i učiti. Dijeli se na predverbalnu i verbalnu komunikaciju, a odnosi se na razdoblje od rođenja djeteta do njegove šeste godine. Istraživanja govore kako upravo zastoji u ranom komunikacijskom razvoju mogu utjecati na odgođenu pojavu jezika, stoga je potrebno poznavati rana komunikacijska obilježja kao što su pokazna gesta, mimika lica, združena pažnja i druga, kako bi se omogućila pravodobna terapija i prevencija mogućih poremećaja. Ovaj rad objašnjava ulogu i važnost rane intervencije kod djece s teškoćama socijalne komunikacije. Rana intervencija definira se kao niz multidisciplinarnih usluga koje se pružaju u skladu s djetetovim razvojnim teškoćama, a osim djeteta, uključuje i roditelje te obitelj u smislu edukacije, savjetovanja i pružanja podrške. Rad donosi različite metode i alate (primjerice strategije slijeđenja i vođenja) koje se kroz igru s djetetom mogu provoditi u cilju poticanja socijalne komunikacije. Navedene su i metode potpomognute komunikacije pomoću koje djeca mogu nadopunjavati, jačati i razvijati komunikaciju, ali i u potpunosti zamjenjivati onu verbalnu. Uključivanje djece s poteškoćama u sustav redovnog predškolskog odgoja i obrazovanja, jedna je od temeljnih odrednica današnjeg, suvremenog društva. Stoga su prikazane brojne dobrobiti koje inkluzija djece s teškoćama u redovne vrtiće može donijeti njima, ostaloj djeci, roditeljima i obiteljima, odgajateljima, kao i široj socijalnoj zajednici. Također, rad donosi prikaz slučaja djeteta s poteškoćama u socijalnoj komunikaciji koje je uključeno u redovni vrtić, a asistentica mu je studentica radne terapije. Iznesena je djetetova problematika, ciljevi u radu s djetetom, metode i način rada te evaluacija nakon šest mjeseci intervencije. |