Ciroza jetre je difuzni proces karakteriziran fibrozom i pretvaranjem normalne jetrene građe u strukturno abnormalne čvoriće. Ciroza može biti udružena sa zatajenjem funkcije hepatocita i interferencijom s jetrenim krvotokom, što rezultira ikterusom, portalnom hipertenzijom, ascitesom, encefalopatijom i na kraju zatajenjem jetre. Najčešći uzročnici bolesti su alkoholizam, toksična oštećenja (npr. lijekovima), virusi hepatitisa B i C. Klasifikacija ciroze jetre može biti morfološka, patohistološka i etiološka. Morfološku klasifikaciju dijelimo na mikronodularnu i makronodularnu cirozu jetre. Patohistološka klasifikacija ciroze jetre dijelimo na portalnu cirozu, postnekrotičku cirozu, posthepatičku cirozu, bilijarnu i kardijalnu cirozu. Najčešći etiološki faktor je alkoholizam i proteinska malnutricija. Rani simptomi kod ciroze jetre su umor, slabost, gubitak teka (katkad uz mučninu i povraćanje), mukli bolovi ispod desnog rebrenog luka te žutica čiji intenzitet odražava težinu oštećenja hepatocita. Prognoza ciroze jetre je često nepredvidljiva. Ovisi o faktorima kao što su etiologija, težina, komplikacije, druge bolesti, faktori domaćina i učinkovitost pojavljivanja. Oni bolesnici koji nastave konzumirati alkoholna pića i u najmanjim količinama imaju slabu prognozu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza, biopsije jetre, laparoskopije, scintigrafije, CT-a, UZV-a i MR jetre. U liječenju ciroze je bitna procjena funkcionalnog stanja jetre i pojava komplikacija, što bitno utječe na preživljavanje bolesnika. Najčešće komplikacije ciroze jetre su portalna hipertenzija, ruptura varikoziteta jednjaka, ascites, spontani bakterijski peritonitis, portalna encefalopatija, svrbež kože i hepatorenalni sindrom. Kod mirne ciroze nije potrebna nikakva diferentna medikamentna terapija budući da je funkcionalna sposobnost jetre očuvana i bolesnik nema većih subjektivnih tegoba. Za liječenje terminalne i refraktorne faze jetrene bolesti za koju nema nikakve zadovoljavajuće, medikamentne ili druge terapije, jedina mogućnost koja bolesniku pruža stvarnu priliku da preživi jest transplantacija jetre. Etiološki najbolju prognozu imaju alkoholičari koji trajnu apstiniraju. Medicinska sestra prilikom prijema pacijenta na odjel, uz opće podatke o bolesniku, uzima sestrinsku anamnezu, pregledava bolesnika, postavlja sestrinsku dijagnozu, plan zdravstvene njege te listu dokumentacije zdravstvene njege. Zadaci medicinske sestre kod zdravstvene njege bolesnika su njega bolesnika, briga za prehranu, primjena terapije, sudjelovanje u dijagnostici, promatranje stanja bolesnika. Medicinska sestra kod primanja bolesnika na odjel pri promatranju treba prepoznati simptome koji bi upućivali na cirozu jetre. Treba naglasiti važnost komunikacije s bolesnikom, jer u razgovoru s bolesnikom medicinska sestra dobiva podatke o bolesnikovim navikama iz kojih može prepoznati čimbenike koji utječu na pogoršanje bolesnikovog stanja. Medicinska sestra treba pružiti bolesniku i psihološku pomoć kojom mu pomaže riješiti psihičke probleme nastale zbog bolesti, stresa i odvojenosti od obitelji. Osim edukacije bolesnika, uloga medicinske sestre je i aktivno praćenje promjena u izgledu kože i vidljivih sluznica, tjelesnih izlučevina i tjelesnoj masi. Na ovaj način omogućuje se objektivno i pravodobno uočavanje pogoršanja bolesnikova stanja.