Cerebralna aneurizma je abnormalno proširenje stijenke krvne žile. Pojava cerebralnih aneurizmi iznosi oko 5% (1). Najčešće se javlja u odrasloj dobi od 35 do 60 godina, prisutna kod žena češće nego kod muškaraca, osobito u menopauzi. U djece su registrirane samo u oko 2% pacijenata. Ateroskleroza, pušenje i hipertenzija smatraju se najvažnijim faktorima koji mogu ubrzati nastanak cerebralne aneurizme i to su faktori koji nastaju tijekom vremena, dok postoje i oni s kojima se pacijent rađa (genetska predispozicija). Cerebralne aneurizme razlikuju se prema obliku, veličini te samom mjestu nastanka. Nerupturirane cerebralne aneurizme često nemaju nikakvih simptoma i najčešće se otkriju slučajno. Mogu se prepoznati i ukoliko narastu toliko da počnu pritiskati okolne strukture i time izazivati simptome koji upućuju na postojanje cerebralne aneurizme. Međutim, najčešće se otkrije njezinom rupturom. Cerebralna aneurizma nastaje spontano, rjeđe je povezano s traumom ili infekcijom. Dijagnoza cerebralne aneurizme se postavlja na temelju anamneze, heteroanamneze, procjenom kliničkog stanja te uz pomoć dijagnostičkih pretraga. Angiografija se smatra zlatnim standardnom u otkrivanju cerebralne aneurizme. Komplikacije koje nastaju nakon rupture cerebralne aneurizme i subarahnoidalnog krvarenja su ponovno krvarenje, vazospazam i hidrocefalus. Zbrinjavanje tih komplikacija najčešće određuje konačni ishod. Liječenje cerebralne aneurizme kirurškim putem ili endovaskularnim liječenjem podrazumijeva isključenje aneurizme iz cirkulacije. Medicinska sestra/tehničar, kao član zdravstvenog tima, planira i provodi zdravstvenu njegu. U intervencije koje medicinska sestra/tehničara provodi, ubraja se i uzimanje sestrinske anamneze koja nam daje bolji uvid u stanje pacijenta, a time i olakšava planiranje zdravstvene njege. Svakom pacijentu treba individualno pristupiti, uspostaviti dobar odnos kako bi stekli povjerenje, pažljivo ga promatrati, iskazati empatiju i primjenjivati vještine uspješnog komuniciranja. Medicinska sestra/tehničar mora biti dobro educirana o bolesti cerebralne aneurizme, jer je ona ta koja najviše vremena provodi uz pacijenta, pa najčešće prva uočava svaku promjenu stanja svijesti pacijenta, o čemu dalje obavještava zdravstveni tim, ukoliko ima potrebe. Ako se radi o pacijentu kod kojeg su nastale komplikacije na koje ne možemo utjecati (nemogućnost pokretanja (paraliza), neosjetljivost, gubitak govora ili vida), provode se mjere u cilju smanjenja ili sprječavanja nastanka ireverzibilnih oštećenja.