Traumatska ozljeda glave spada u javno zdravstveni problem i kao takav glavni je uzrok morbiditeta, smrtnosti i invalidnosti populacije ispod 40-45 godina života. Liječenje i skrb takvog bolesnika je dugotrajan, kompleksan i zahtjevan posao koji iziskuje brzo,pravovaljano i adekvatno liječenje multidisciplinskog tima kojeg tvori liječnik neurokirurg , anesteziolog, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, dijetetičar i dr. Liječenje osobe s teškom kraniocerebralnom ozljedom započinje hitnim prijemom, zatim kirurškom intervencijom i operacijom, s zdravstvenom skrbi u jedinici intezivnog liječenja, premještajem na odjel i završava otpustom. Kroz sve ove faze liječenja kompetencija, znanje i vještine medicinske sestre na svakom radilištu uvelike pridonosi u izliječenju bolesnika. S obzirom na samu anatomsku strukturu i moguće patofiziološke mehanizme koji mogu nastati uslijed ozljede mozga, glavni cilj skrbi bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom je prevencija sekundarizama, prevencija komplikacija, kontinuirani nadzor vitalnih funkcija, procjena stanja svijesti i neuroloških parametara te dokumentiranje i evaluacija parametara neuromonitoringa. Cilj ovog rada je prikazati sveobuhvatnost, kompleksnost i predanost koja je potrebna medicinskoj sestri u planiranju i postavljanju sestrinskih dijagnoza i cijeva u skrbi bolesnika s teškom kranicerebralnom ozljedom.