U prvom dijelu opisana je multipla skleroza , bolest koja svojim kroničnim tijekom zauzima visokopozicionirano mijesto koje ostavlja invaliditet kod oboljelih i negativno utječe na kvalitetu života oboljelih. Multipla skleroza je kronična neurološka bolest okarakterizirana nepredvidivim simptomima i tijekom bolesti. Kod multiple skleroze dolazi do propadanja mijelinske ovojnice koja obavija živčana vlakna, a posljedica toga je upalna reakcija. Zahvaća populaciju u produktivnoj dobi (20-40 godine života) i samim time znatno narušava njihov integritet i kvalitetu života, ostavljajući veliki postotak fizičke invalidnosti i psihičke nestablnosti. Iako pravi uzrok još uvijek nije poznat, smatra se da je bolest autoimuni proces koji je posljedica kasne preosjetljivosti ili kao posljedica infekcije, nastale u djetinjstvu ili adolescenciji.Ne smije se izostaviti niti genetski čimbenik. U drugom dijelu rada je opisan utjecaj bolesti na kvalitetu života oboljelih, te kako rehabilitacijom i edukacijom bolesnika možemo podići ,odnodsno utjecati na podizanje kvalitete života kroz postavljanje ciljeva koji će pomoći bolesniku i njegovoj obitelji u zadržavanju iste. Progresivno smanjenje pokretljivosti, ataksije, gubitak kontrole sfinktera te poremećaj mentalnih funkcija glavni su problemi koji se javljaju i na osnovi kojih sestra može planirati i provoditi zdravstvenu skrb. Individualni pristup bolesniku i njegovo aktivno uključivanje u proces njege rezultirat će podizanjem razine kvalitete života. Iako nema lijeka za muliplu sklerozu, postoje načini kako poboljšati funkcionalnost, pružiti emocionalnu podršku oboljelom, omogućiti lakše suočavanje sa simptomima bolesti, osigurati edukaciju bolesnika i njegove obitelji, individualnim pristupom pružiti maksimalnu podršku za integraciju oboljele osobe u okružje socijalne sredine. Mjerenje kvalitete života bolesnika s multiplom sklerozom postavlja se kao obvezavajuće, jer nam ono daje uvid u cjelokupni utjecaj bolesti na bolesnikovo svakodnevno funkcioniranje i, s druge strane, pomaže u odabiru efektivnih terapijskih postupaka koji će ispuniti terapijske ciljeve i sa stajališta liječnika, ali i sa stajališta bolesne osobe (Kes i suradnici,2015).