Abstract | Multipla skleroza je neurološka bolest, kroničnog toka te još uvijek nepoznate etiologije koju patoanatomski karakteriziraju diseminirana područja demijelinizacije i stvaranje plakova u središnjem živčanom sustavu. Kad se javi oštećenje nekog dijela mijelinske ovojnice, prijenos živčanog impulsa kroz taj neuron je nepravilan te do mozga dolazi sa zakašnjenjem, greškama ili potpuno izostaje. Bolest se može pojaviti u bilo koje životno doba, najčešće između 20. i 40. godine života. Češće je prisutna u ženskoj populaciji. Multipla skleroza se rjeđe javlja kod stanovnika koji žive bliže ekvatoru, a pet puta je učestalija u klimatskim uvjetima koji vladaju u sjevernim dijelovima svijeta. Prosječni životni vijek oboljelih od multiple skleroze je 6 – 10 godina kraći od zdravih osoba te ovisi o starosti bolesnika u trenu pojave simptoma. Postoje tri osnovna oblika multiple skleroze: relapsno remitentni, sekundarno progresivni i primarno progresivni oblik. Postoji i progresivno relapsni oblik koji je podtip primarno progresivnog oblika. Na prisutnost bolesti mogu ukazivati vrlo karakteristični simptomi, no bolest se može manifestirati i kroz druge manje specifičnije znakove i simptome. Bolest je teško dijagnosticirati jer ne postoji jednostavan nalaz koji bi definitivno potvrdio ili isključio prisutnost multiple skleroze te se bolest najčešće ne dijagnosticira pri prvom posjetu liječniku. Očekivani ishod bolesti je generalno nepredvidiv jer bolest varira od bolesnika do bolesnika. Najčešće osobe oboljele od multiple skleroze nastavljaju s hodanjem i funkcioniranjem s minimalnim poteškoćama do 20 i više godina nakon pojave bolesti. Bolest prati čitav niz simptoma, od blage ukočenosti pa do potpune oduzetosti ili sljepila. Simptomi kod osoba oboljelih od multiple skleroze u pravilu su učestali i kratkotrajni, no nekad mogu trajati i do nekoliko tjedana, a zatim nestaju te se javljaju prilikom sljedećeg pogoršanja. To mogu biti: poteškoće s vidom, osjećaj slabosti, osjećaj napetosti mišića ruku i nogu, kognitivne smetnje, poremećaj osjeta, disfunkcija mokraćnog mjehura i crijeva, spazam mišića te kombinacija navedenog. Liječenje može biti usmjereno na tijek bolesti, oporavak od pogoršanja ili simptomatsko liječenje. Kombinacija različitih lijekova poboljšava kvalitetu života oboljelih. Trenutačno najuspješnija terapija je terapija beta interferonom koji usporava tok bolesti. Redovitim fizioterapijskim tretmanima dolazi do poboljšanja funkcionalnosti u aktivnostima svakodnevnog života te se povećava funkcionalna neovisnost osobe oboljele od multiple skleroze. Pojam kvaliteta života podrazumijeva zadovoljstvo životom, uključujući fizičko zdravlje, obitelj, obrazovanje, radno mjesto, socijalno stanje, vjeru te okruženje. Osobe s progresivnim oblikom multiple skleroze imaju puno brži pad razine funkcioniranja od osoba oboljelih od drugih oblika te bolesti. Funkcionalna neovisnost je sposobnost pojedinca za samostalno obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Osobe oboljele od multiple skleroze koje su ovisne o drugoj osobi često sebe smatraju teretom što dodatno smanjuje njihovu kvalitetu života. Kako bi očuvali ili pak poboljšali funkcionalnu neovisnost potrebno je napraviti detaljnu procjenu te odabrati pravilna mjerenja koja će omogućiti planiranje svrsishodnog programa terapije. Uspješni terapijski postupci smanjit će simptome i umanjiti progresiju bolesti što će pozitivno djelovati na funkcionalnu neovisnost koja je nezaobilazan faktor za očuvanje kvalitete života osoba oboljelih od multiple skleroze. |