U današnje vrijeme otpad, kao produkt ljudskog djelovanja, predstavlja sve veći rastući problem u svijetu dok istovremeno predstavlja i izvor vrijednih sirovina koje se mogu koristiti u određenim tehnološkim procesima, kao što su to, na primjer, termoelektrane koje koriste otpad kao gorivo. Zahvaljujući dostupnom znanju i tehnologijama, gospodarenje otpadom u svijetu se odvija po određenim pravilima koja jasno definiraju vrste otpada te načine na koje se te vrste otpada mogu obraditi ili oporabiti, uzimajući odlaganje otpada kao najmanje poželjnom stavkom u hijerarhiji gospodarenja otpadom. Također, dobar sustav gospodarenja otpadom prati i odgovarajuća zakonska regulativa koja može biti na razini lokalne samouprave, države ili Europske unije, odnosno druge zajednice država. Otpad se razlikuje na nekoliko načina, a prema mjestu nastanka postoje komunalni, koji potječe najčešće iz domaćinstava te proizvodni iz proizvodne industrije. Iako su obje vrste primjenjive u oporabi, komunalni otpad predstavlja najveću stavku oporabljivog dijela otpada zbog svojeg raznovrsnog sastava. Prema tome, razvijene su metode gospodarenja otpadom čiji je zajednički cilj prvenstveno smanjiti nastajanje otpada, a otpad koji nastaje što je moguće više ponovno iskoristiti, uz što manje odlaganje u okoliš. Poželjno je da se otpad koji nastaje razvrstava već na mjestu nastanka, olakšavajući sakupljanje iskoristivih komponenti koje ulaze u zasebne procese obrade i oporabe za dobivanje novih sirovina ili recikliranja postojećih, kao i smanjivanje količina miješanog komunalnog otpada koji je glavna sastavnica nepoželjnih odlagališta otpada. Danas je poznato nekoliko načina obrade otpada, među koje spadaju mehanička, fizikalno – kemijska, bio – kemijska te kombinirane metode obrade koje na različite načine omogućavaju smanjenje globalne količine otpada. Termička obrada otpada je fizikalno – kemijski proces u kojemu se otpad, najčešće komunalni, obrađuje upotrebom visokih temperatura te, ovisno o vrsti odabrane tehnike obrade, u prisustvu ili odsustvu kisika. Taj process odvija se u postrojenju za takvu vrstu obrade otpada ili “spalionici”, unutar kojeg otpad prolazi nekoliko faza procesa, uključujući sve faze od prihvata i skladištenja, preko linije spaljivanja do sustava za pročišćavanje otpadnih plinova i voda. Organska komponenta komunalnog otpada ima veliku ulogu u brojnim procesima obrade otpada, pa tako procesima termičke obrade otpada ona se, uslijed visokih temperatura, uglavnom razlaže na ugljikov dioksid, male količine pepela te vodenu paru koja se unutar spalionica otpada može koristiti za dobivanje električne energije. Prilikom termičke obrade otpada, treba razmatrati i sanitarne aspekte takvog procesa. Emisije raznih onečišćujućih i štetnih tvari u zrak i vodu, kruti ostaci zaostali iz procesa, neugodni mirisi ili buka predstavljaju rizike koji mogu direktno i indirektno utjecati na kvalitetu života ljudi, biljnog i životinjskog svijeta. Osim zdravstvenih, postoje i psihosocijalni čimbenici koji utječu na odgovor populacije na izgradnju spalionca otpada, uglavnom vezanih za pitanje kvalitete života. Prema tome, spalionice otpada moraju ispunjavati određene uvjete unutar zakonodavnog okvira kojima se osigurava što manja štetnost za okoliš u vidu smanjenja štetnih emisija u okoliš, ali i osiguravanje kvalitete života te provođenje edukacije za populaciju koja radi ili se nalazi u okolici takvoga postrojenja.