U radu je opisana fizioterapijska intervencija najčešćih ozljeda u brdskom biciklizmu, odnosno procjena, rehabilitacija i prevencija sportskih ozljeda. Najčešće akutne ozljede u brdskom biciklizmu su fraktura distalnog dijela radijusa, fraktura klavikule, uganuće gležnja, fraktura acetabuluma i vrata femura. Neke od najčešćih kroničnih ozljeda su sindrom trenja iliotibialnog trakta, sindrom prenaprezanja Ahilove tetive i lumbalni bolni sindrom. Što se tiče fizioterapijske procjene opisani su testovi i mjerenja koja ukazuju i direktno djeluju na plan i ciljeve u fizioterapijskoj rehabilitaciji. Kod ozljeda u brdskom biciklizmu, fizioterapeut provodi klasična mjerenja poput mjerenja longitudinalnosti ekstremiteta, cirkularnosti zglobova, MMT, goniometrije i palpacije. Neke od inovativnijih metoda u procjeni su Functional Score, Foot and ankle disability indeks, DASH skala, Reneov, Noblov i SLR testovi. Proces rehabilitacije temelji se na postizanju ciljeva liječenja. Glavni ciljevi liječenja u fizioterapijskoj rehabilitaciji su smanjene ili potpuno uklanjanje boli, smanjene edema, brzo postizanje kondicije, ponovno funkcionalno osposobljavanje te rano hodanje ukoliko je došlo do fraktura. Rana faza rehabilitacije temelji se na RICE modelu. Druga faza, odnosno faza regeneracije temelji se na terapijskim vježbama, a treća faza je bazirana na vježbama za povećanje mišićne snage i vježbama za poboljšanje balansa. Radi bolje regeneracije tkiva, u prvoj i drugoj fazi fizioterapeut se služi terapijom pomoću fizikalnih čimbenika poput magneta, lasera, elektroterapije i termoterapije. Prevencija kao značajna stavka u fizioterapijskoj intervenciji temelji se na edukaciji, pravilnom istezanju, vježbama za poboljšanje balansa te korištenjem adaptivnih zaštitnih sredstava i ortoza. U svrsi prevencije sportaš se može koristiti i komplementarnim metodama poput yoge.