Poteškoće hranjenja kod djece sa neuromotornim odstupanjima, a osobito djece sa cerebralnom paralizom, proizlaze iz djetetovih nemogućnosti odgovarajuće posturalne prilagodbe i posebice kontrole glave, abnormalnih ili ograničenih pokreta vilice, usana, jezika, perzistirajućih primitivnih obrazaca hranjenja, te konačno i problema senzoričke integracije u predjelu oro-facijalne regije. Hranjenje je prirodan i biološki uvjetovan proces kojim regulira psihofiziološki sustav izmjena stanja gladi i sitosti. Prilikom hranjenja dinamički i integrativno djeluje nekoliko sustava: oralno-motorički, gastrointestinalni, neurološki i bihevioralni sustav. Njihova međusobna koordinacija je nužna da bi se ostvarilo učinkovito hranjenje. Budući da normalan proces hranjenja ovisi o uspješnoj integraciji niza fizioloških funkcija i interpersonalnih odnosa tijekom ranog razvoja, smetnje u jednom ili više tih multisistemskih područja mogu rezultirati poteškoćama hranjenja. Poteškoće koje se mogu javiti u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu, a odnose se na smetnje ili zastoj u razvoju procesa hranjenja nazivaju se poteškoćama hranjenja. Cilj rada bio je ukazati na česte poteškoće hranjenja kod djece sa neuromotornim odstupanjima, a naročito sa dijagnosticiranom cerebralnom paralizom, objasniti postupke fizioterapijske procjene, te intervencije. Fizioterapijska procjena odnosi se na objektivni i subjektivni pregled fizioterapeuta. Prikazane su i brojne metode fizioterapijske intervencije. U fizioterapijskoj intervenciji, fizioterapeut pristupa u koordinaciji sa ostalim članovima tima, a posebice logopedom kako bi zajednički djelovali u unapređenju sposobnosti hranjenja, disanja te govora. Fizioterapijski postupci kod poteškoća hranjenja imaju tri glavna cilja: osiguranje stabilne baze oslonca djeteta, normalizacija tonusa i senzomotoričke osjetljivosti u području oro-facijalne regije i facilitaciju funkcionalnih pokreta vilice, usana, jezika, gutanja, žvakanja, unosa tekućine te slinjenja.