Abstract | Tuga, bol, radost, uobičajeni su afekti svakodnevnice i moraju se razlikovati od poremećaja raspoloženja i patoloških stanja. Patološko promijenjeno raspoloženje osnova je svih poremećaja raspoloženja te značajno oštećuje psihosocijalno funkcioniranje te sve aspekte ličnosti. Predviđanja govore da će depresija do 2020. godine biti na drugom mjestu po učestalosti obolijevanja. Etiologija poremećaja raspoloženja rezultat je interakcije genetske predispozicije, bioloških faktora, ranijih životnih iskustava te utjecaj okoline. Ono što definira depresiju jest neraspoloženje, slabost, tuga, bezvoljnost, utučenost, pomanjkanje samopouzdanja, osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bolovi, poremećaj spavanja, gubitak na težini, problemi s koncentracijom te ono najgore, suicidalne misli te sam suicid. Dijagnoza depresije postavlja se na temelju kliničke slike, anamnestičkih podataka te tijeka bolesti. U liječenju depresije najbolje rezultate daje farmakološka terapija u kombinaciji s psihoterapijom, a cilj liječenja je da pojedinac ponovno stekne radno i socijalno funkcioniranje, smanjiti i otkloniti simptome te spriječiti ponovne recidive. Uloga medicinske sestre vrlo je bitna te je ona neizostavan član stručnog tima koji pridonosi ozdravljanju pojedinca jer je najčešće prva s njim u kontaktu kao i s njegovom obitelji te prva zamjećuje promjene na pacijentima te učinak terapije bio on povoljan ili nepovoljan. |