Opće je poznato da su osobe sa duševnim smetnjama stigmatizirane. Može se reći kako osobe sa duševnim smetnjama imaju dva velika problema: bolest kao prvi problem te doživljenu stigmu koju ta bolest donosi kao drugi problem. Osobe sa duševnim smetnjama žive u društvu koje doprinosi njihovoj stigmatizaciji te se na taj način dovode u sumnju u pogledu vlastitih sposobnosti i mogućnost neovisnog i samostalnog života što je povezano sa pronalaskom posla kao i životnog partnera. Stigma uzrokuje promjene u osjećanjima, stavovima i ponašanju osoba koje su stigmatizirane kao i kod članova njihovih obitelji. Od svih duševnih bolesnika stigmatizaciji su najviše izloženi forenzično-psihijatrijski bolesnici. U odnosu na bolesnike sa shizofrenijom, postoji i sklonost stigmatiziranju osoba koje su počinile neko kazneno djelo, bez obzira radi li se o osobi sa ili bez duševnog poremećaja. Postoji mišljenje da počinitelji kaznenih djela povećavaju mogućnost ponavljanja kaznenih djela, a također je poznato da postojanje duševne bolesti u osoba koje su počinile kazneno djelo predstavlja dodatni rizik za ponovno činjenje kaznenih djela. Dakle duševni bolesnici, počinitelji kaznenih djela, stigmatizirani su i zbog počinjenog djela i zbog bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove, znanje i socijalnu distancu zdravstvenog osoblja prema forenzično-psihijatrijskim bolesnicima, te usporediti dobivene rezultate sa podacima iz istraživanja stigme zdravstvenog osoblja i socijalnih radnika prema psihičkim bolesnicima i sa podacima opće populacije iz kvalitativnog i kvantitativnog ispitivanja sadržaja stigme prema psihičkim bolesnicima. Rezultati istraživanja su pokazali da zdravstveno osoblje ima prosječno znanje, blago negativan stav i visoko prihvaćanje forenzično-psihijatrijskih bolesnika kao susjeda i prijatelja, a nisko prihvaćanje kod emocionalno bližih kategorija. Psihijatri, liječnici opće prakse i medicinske sestre sa psihijatrije imaju najviše znanje o psihičkim bolesnicima, a najmanje znanje imaju opća populacija, sudinici ovog istraživanja i farmaceuti. Dobiveni rezultatati bi trebali pomoći razumijevanju razvoja stigme prema forenzično-psihijatrijskim bolesnicima te pomoći razumijevanju složenih socijalnih interakcija ovih bolesnika s osobljem i njihovom užom i širom okolinom. Također rezultati mogu biti od značaja pri forenzično-psihijatrijskom tretmanu i stoga podizanju kvalitete života ovih skupina bolesnika