Sindrom karpalnog tunela najčešća je kompresivna neuropatija na ljudskom tijelu koja se manifestira ispadima u inervacijskom području živca medianusa s učestalošću između 50 i 150 slučajeva na 100.000 stanovnika. Uzroci sindroma karpalnog tunela mogu biti razni, ali najčešće su to dugotrajni ponavljajući pokreti u ručnom zglobu, isto tako se javlja kod ljudi koji dugotrajno rade na računalima, a pojavnost ovog sindroma je povezana i sa radnim opterećenjem ljudi, te sektorima u kojima su zaposleni. Klinička slika ovisi o trajanju jačini kompresije živca. Smetnje senzibilnosti su prvi i nastalniji simptom i prisutne su u 80% bolesnika. Motoričke smetnje u inervacijskom području živca obično nastaju u bolesnika s dugotrajnom, odnosno intenzivnom kompresijom živca. Kada govorimo o dijagnostici SKT, ovaj sindrom se može otkriti pomoću provokacijskih testova (Tinelov, Phalenov, Bilićev i Tourniquet test, te testa karpusa po Durkanu), no ipak „zlatni standard“ predstavlja elektroneurofiziološka dijagnostika. U atipičnim slučajevima, kao dodatna dijagnostička sredstva, mogu poslužiti ultrazvuk i magnetska rezonancija. Dva su načina liječenja SKT, operacijski i konzervativno. Konzervativno liječenje se prakticira kada se radi o lakšem obliku kompresije živca, te kod pojave sindroma u trudnoći, laktaciji, kada se koriste oralna kontracepcijska sredstva i sl. Kod težih slučajeva pristupa se kirurškom zahvatu. Dekompresija n. medianusa je siguran i efikasan zahvat koji u velikom broju slučajeva oboljele oslobađa od tegoba. Najčešće se prakticiraju dva načina, endoskopski i „otvorenog tipa“. Da bismo spriječili nastanak SKT moramo poduzeti preventivne mjere unutar kojih veliku ulogu igra ergonomija. Vrlo je važno rano prepoznavanje ovog sindroma, te njegovo liječenje, inače može doći do težeg oštećenja živca i nepotrebno dugog trajanja smetnji za pacijenta.