Neželjene reakcije na transfuzije su sastavni dio transfuzijskog liječenja. Najčešće se opažaju nakon primjene eritrocitnih i trombocitnih pripravaka, dok se rjeđe bilježe nakon transfuzija plazme. Uzorci transfuzijskih reakcija mogu imati različitu kliničku sliku. Prema mehanizima mnastanka mogu biti imunološke i neimunološke. Simptomi mogu biti blagi ili teški pa čak mogu uzrokovati smrt. Dobra je klinička praksa prijavljivati sve transfuzijske reakcije i analizirati njihove uzroke. Praćenje transfuzijskih reakcija važan je dio djelatnosti bolničke transfuzijske službe. Indikacije za liječenje transfuzijama trombocita su spriječavanje ili liječenje krvarenja. Prije donošenja odluke o liječenju vrlo je važno razmotriti uzrok trombocitopenije i farmakološke mogućnosti liječenja krvarenja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost transfuzijskih reakcija uzrokovanih trombocitnim pripravcima prijavljenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb u razdoblju od 2002. do 2015. godine. U promatranom razdoblju zabilježeno je 448 transfuzijskih reakcija uzrokovanih trombocitnim pripravcima u 350 bolesnika. Reakcije se gotovo podjednako javljaju i kod muškaraca i kod žena, a najveći broj zabilježen je u inrenističkoj skupini bolesnika. Od transfuzijskog liječenja očekuje se poboljšanje zdravlja bolesnika. To i jest najčešće tako, no ponekad se javljuju transfuzijske reakcije. Radi boljeg razumjevanja i sprječavanja njihovog ponovnog javljanja treba ih bilježiti, pratiti i istraživati i voditi mjere kojima će se smanjiti rizik liječenja transfuzijama trombocita.