Abstract | Karcinom dojke je najčešća maligna bolest u žena. U Hrvatskoj godišnje oboli oko 2500 žena, javlja se u više od 100 žena na 100 000, dok je u razvijenijim zemljama i češći. Može se pojaviti i kod muškaraca oko 1 na 100 slučajeva.
Bolest je često potpuno asimptomatska, a način otkrivanja je mamografski zbog čega je iznimno važna redovna kontrola (svake dvije godine) u svih žena. S pregledima mamografije treba početi već u dobi od 40 – 45 godina, a u žena s povećanim rizikom i ranije, 35 – 40 godina.
Bolest se može dijagnosticirati, osim mamografijom, ultrazvukom dojki, citološkom punkcijom pod kontrolom UZV, „Core“ biopsijom ili tumorskim markerom Ca 15 – 3. Najčešće dijagnostičke metode su mamografija i UZV, a danas se sve više međusobno nadopunjuju i komplementiraju.
Nakon (poželjno) rane dijagnostike, pacijentica ima na raspolaganju nekoliko načina liječenja bolesti, konzultira sa liječnikom i medicinskom sestrom, te oni postaju tim koji imaju zajednički cilj, a to je ozdravljenje pacijentice. Metode liječenja karcinoma dojke su primjena citostatika, operativni zahvati, radioterapija, imunoterapija. Danas osim osnovnog liječenja bolesti pacijentica se može odlučiti i za dodatne procedure ili pomagala kako bi njezino tijelo bilo kao i prije pojave bolesti, bez nedostataka.
Sama prevencija i rano otkrivanje karcinoma dojke od velikog su značaja kako bi se započelo s ranim liječenjem i povećali izgledi za oporavak bolesnice. Zadaća medicinske sestre je provoditi edukaciju o čimbenicima rizika i mjerama prevencije malignih bolesti, ukazivati na važnost samopregleda i potrebe provođenja kontrolnih pregleda.
Kada je pacijentica podvrgnuta liječenju, sestra je osoba od povjerenja, smišlja i provodi plan skrbi za pacijenticu, priprema terapiju, pruža psihičku potporu, pomaže joj u oporavku i priprema ju na samostalnost i povratak u svakodnevnicu. |