Abstract | Sindrom rotatorne manžete je stanje koje se javlja nakon repetitivnih kretnji ruke iznad razine ramena, kao što su bacanje, dizanje i guranje, no također uzroci nastanka mogu biti zbog slabije opskrbe krvlju, trošenje zbog starosti ili stvaranje kalcifikata na tetivama. Rizične skupine za nastanak sindroma rotatorne manžete jesu sportovi koji uključuju repetativne aktivnosti iznad razine ramena, te stariji od 50 godina. Simptomi koji su karakteristični za sindrom rotatorne manžete su bol unutar ramena, smanjeni opseg pokreta te slabost u mišićima rotatorne manžete. Rotatornu manžetu tvore 4 mišića koji polaze sa lopatice (scapulae) i vežu se na humerus, odnosno nadlaktičnu kost. Ti mišići su M. supraspinatus, M. infraspinatus, M. teres minor i M. subscapularis. Da ne bi došlo do razvijanja sindroma rotatorne manžete, veliku ulogu u tome ima prevencija. Kroz prevenciju se smanjuje mogućnost nastanka sindroma, te nekih drugih vezanih ozljeda za rame.
Fizioterapijska procjena važan je dio rehabilitacijskog procesa i njezina ispravna provedba je temelj za postavljanje fizioterapijske dijagnoze te postavljanja ciljeva i odabira tretmana.
Nakon provedene detaljne procjene i postavljanja fizioterapijske dijagnoze treba se započeti fizioterapijski program. Fizioterapijski tretman treba biti problemski orijentiran i individualan, prilagođen pacijentu. Od fizioterapijskih postupaka, provodit ćemo: Vježbe za povećanje opsega pokreta, vježbe istezanja, vježbe za jačanje, manualnu terapiju te Kinesio Tape. Ukoliko se ne liječi, u pojedinim slučajevima dovodi do jačeg oštećenja tetiva, kronične boli i ograničenosti opsega pokreta. U blažim stanjima dovoljno je uklanjanje uzroka nastanka ozljede, odmor i izbjegavanje aktivnosti koje uzrokuju bol. Ukoliko se simptomi uz konzervativnu terapiju ne povuku u periodu više od 6 mjeseci, preporučuje se operativni zahvat. |