Bjesnoća (lyssa, hydrophobia) akutna je infektivna bolest središnjeg živčanog sustava na koju su osjetljive sve toplokrvne životinje i čovjek. Virus, koji se često nalazi u slini zaraženog domaćina, obično se prenosi ujedima i lizanjem. Bolest karakterizirana dubokom disfunkcijom središnjeg živčanog sustava, u pravilu, završava smrću. Bjesnoća je jedna od najstarijih bolesti u čovjeka. Virus rabijesa je rabdovirus koji pripada porodici Lyssavirus. Od ukupno šest morfološki sličnih serotipova samo virus rabijesa ima globalnu rasprostranjenost. Danas je praktički u detalje poznata molekularna struktura virusa rabijesa. Prema Baeru, bjesnoćom su zahvaćene dvije trećine ukupne kontinentalne mase našega planeta, područje na kojem obitava 75 % ukupne svjetske populacije. Prema načinu prijenosa infekta, kao i razlikama između antigene i molekularne srukture virusa, razlikuje se tri tipa bjesnoće: urbana, silvatična i prijenosom preko šišmiša. Kod urbane bjesnoće psi su označeni kao glavni nosioci, a procjenjuje se da je više od 90% žrtava bjesnoće zaraženo ugrizom psa. U novije vrijeme i mačke postaju sve važniji izvor zaraze. Kod silvatične bjesnoće rezervoar virusa su populacije šumskih životinja, od kojih su najvažnije lisice, te vukovi i medvjedi. Postoji još i prijenos preko šišmiša koji je vezan uglavnom za Španjolsku, Veliku Britaniju i Sjevernoamerički kontinent (srebrenodlaki šišmiš). Manifestna klinička slika bolesti nastupa nakon inkubacije čije trajanje varira u širokom vremenskom rasponu od sedam dana do jedne godine. Bolest se očituje u tri faze: prodromalna faza, faza ekscitacije ili furiozna faza, te paralitička faza koja završava komom. Prodromalnu fazu karakteriziraju temperatura, malaksalost, mučnina, gušobolja, nenormalne senzacije oko mjesta infekcije, hiperestezija kože na promjene temperature i propuh, nagla preosjetljivost na zvuk i svjetlo. Eventualno povišen mišićni tonus, naglo teško disanje i kornealni refleks, dilatacija zjenica i povećano izlučivanje sline. Napredovanjem bolesti u većini slučajeva pojavljuju se spazmodičke kontrakcije usta, ždrijela i grkljana pri pijenju, a poslije pri samom pogledu na tekućinu, simptomi poznati kao hidrofobija. Mogu se pojaviti i spazmi respiratornih mišića i konvulzivni napadaji. Bilo je vrlo ubrzano. Faza ekscitacija može potrajati sve do smrti. Pojedini sojevi virusa rabijesa imaju svoje biološke rezervoare unutar populacija životinjskih vrsta koje žive u svojim prirodnim staništima, bilo šumskim poput lisica bilo urbanim (psi). Djelotvorne specifične terapije za bjesnoću nema. Bolest je moguće spriječiti pravodobnom imunizacijom, bilo predekspozicijskom bilo postekspozicijskom