Dijabetes ili šećerna bolest, kronična je bolest koja se očituje nedostatkom hormona inzulina kada gušterača nije u stanju proizvesti dovoljnu količinu istog hormona. Kod djece incidencija dijabetesa sve je češća, te kontrola same bolesti u ranijem stadiju saznanja vrlo je bitna za sprječavanje kasnijih komplikacija bolesti. Kada dolazi do nedostatka inzulina nastaje poremećaj metabolizma ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Ovisnost o inzulinu karakteristika je dijabetesa tip 1 ili juvenilnog dijabetesa, koji pogađa djecu. Kod akutnog metaboličkog poremećaja u prvim danima postavljanja dijagnoze, izrazito je velika potreba za inzulinom (1 internacionalna jedinica/ kilogram). U fazi remisije koja uslijedi nekoliko mjeseci nakon postavljene dijagnoze i uvođenja inzulina kao terapije, smanjuje se njegova doza na 50% ispod početne doze, te tek u fazi intenziviranja dolazi do ponovne postupne porasti potrebe za inzulinom. Prelaskom u odraslu dob količina inzulina se smanjuje za polovicu od one koja je bila nužna za vrijeme rasta i razvoja. Medicinska sestra kao član zdravstvenog tima i edukator ima značajnu ulogu u liječenju bolesti. Kroz motivaciju djece i adolescenata oboljelih od dijabetesa o preuzimanju odgovornosti nad vlastitim zdravljem smanjuje se rizik od hipoglikemije ili nastanka drugih komplikacija dijabetesa. Izrada individualnog plana zdravstvene njege s obzirom na spol, dob i sposobnosti djeteta, uz uključivanje roditelja također je zadatak medicinske sestre. Domena edukacije o dijabetesu je edukacija o samoj bolesti, metodama liječenja i njihovoj pravilnoj primjeni, edukacija o pravilnoj prehrani, osobnoj higijeni, edukacija o mogućnostima komplikacija, načinu sprečavanja komplikacija, tjelesnoj aktivnosti, edukacija o samokontroli, te edukacija o uključivanju u klub dijabetičara ili kod djece uključivanje u razne dijabetičke kampove. Od trenutka postavljanja dijagnoze mijenja se puno stvari u djetetovom životu i načinu života njegove obitelji. Šok, nevjerica, ljutnja, anksioznost početni su stadiji prilagodbe na prihvaćanje dijagnoze zato je bitno da sedjetetu i njegovim roditeljima pruži točan uvid i potrebne informacije o bolesti. Tada započinje proces edukacije kako bi se stekla praktična znanja koja će omogućiti najveću kvalitetu života i djetetov uspješan život sa dijabetesom. Kod procesa edukacije važan je timski rad, povjerenje između djeteta, roditelja i medicinske sestre.