U društvu malo je područja koja su obilježena paradoksima u mjeri kao što je to područje mentalnog zdravlja. Mentalno zdravlje je predstavlja dio ukupnog zdravlja do kojega je svima stalo i stoga ljudi strahuju da ga se ne naruši ili izgubi, a istovremeno prihvaćaju užurban, opterećen i krajnje neprimjeren način života u kojem je vrlo teško sačuvati zdravlje. Duševne smetnje nastaju unutar socijalne mreže, stoga bi njeni procesi nužno trebali stremiti pronalasku odgovora, načina oporavka i reintegraciji pojedinaca u zajednicu s ciljem unapređenja duševnog zdravlja i kvalitete života bolesnika i njegove obitelji. Kvaliteta liječenja psihičkih poremećaja značajno se poboljšala pronalaženjem sve djelotvornijih lijekova i primjenom efikasnih psihosocijalnih metoda liječenja. Danas se većina mentalnih poremećaja uspješno liječi i mnogi pacijenti mogu nastaviti svoj život u zajednici. Nažalost, stigma i diskriminacija zbog psihičke bolesti, a ne sama bolest, često je vodeći razlog njihovih poteškoća života i rada u zajednici. Predrasude da su pacijenti koji boluju od psihičke bolesti slabići, nepredvidljivi, opasni, da su sami krivi za svoju bolest te nesposobni za posao i život, široko su raširene u svim društvima.