Broj ozlijeđenih igrača u rukometu u stalnom je porastu, pogotovo na profesionalnoj razni. Rukomet je sport u kojem su rukometaši često izloženi ozljedama zglobova, kostiju mišića i tetiva. Najčešće ozljeđuju zglob ramena i skočni zglob. Akutne ozljede ramena najčešće nastaju tijekom bacanja lopte te tijekom pada. Rame može biti nestabilno u bilo kojem smjeru, a najčešća je prednja nestabilnost. Kod rukometaša se nestabilnost ramena odnosi na glenohumeralni, akromioklavikularni a izuzetno i na sternoklavikularni zglob. Česta ozljeda rukometaša je i iščašenje akromioklavikularnog zgloba. Mehanizam ozljede ovog zgloba u rukometu je direktan pad vrh ramena. Najčešće ozljeđivani mišić rukometaša su: m. pectoralis, m. trapezius, m. deltoideus. Sindromi prenaprezanja kao posljedica zamora su dosta česti kod rukometaša jer su mišići ramena izloženi velikim opterećenjima kroz duži vremenski period. Kod rukometaša zbog prekomjerne upotrebe dominantne ruke pri bacanju lopte dolazi do impingiment sindroma. Klinička dijagnoza ovih ozljeda postavlja se na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i rendgenskih snimka. Liječenje obuhvaća: odmor i fizikalnu terapiju, lokalnu primjenu protuupalnih lijekova te kirurško liječenje. Također se izvode vježbe jačanja mišića rotatorne manžete te vježbe za povećanje opsega pokreta. Kako bi se smanjila mogućnost ozljeda ramena potrebno je izvoditi preventivne vježbe. Tijekom ozljede nožnog zgloba športaša najčešće dolazi do uganuća ali su mogući i prijelomi kostiju u području gležnja. Uobičajeni mehanizam nastanka ozljede skočnog zgloba je inverzija stopala u plantarnoj fleksiji. Nastaje kada sportaš prilikom dodira stopala s podlogom izgubi ravnotežu pa dolazi do obrtanja stopala prema unutra s istovremenom vanjskom rotacijom potkoljenice. Tijekom uganuća nožnog zgloba najčešće dolazi do ozljede prednje talofibularne sveze. Rehabilitacija ozljede mora započeti u trenutku njezina nastanka kako bi se športašu omogućio što brži povratak na športski teren. Od fizioterapijskih postupaka koristimo led, terapijski ultrazvuk, električnu stimulaciju radi smanjenja boli te se izvodi pasivno i aktivno istezanje zglobova, vježbe propriocepcije, vježbe jačanja mišića te vježbe povećanja opsega pokreta. Kako se ozljeda ne bi ponovila sportaš mora provoditi preventivni program vježbanja nekoliko puta tjedno.