Bolesti štitnjače se danas smatraju najučestalijim endokrinološkim pobolom koji pogađa ljude širom svijeta i znatno utječu na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života. Ukoliko se utvrdi štitnjača s čvorovima, od velikog je značaja njihovo razlikovanje, odnosno utvrđivanje radi li se o „hladnom“ ili „toplom“ čvoru. Naime, taj podatak je ključan, jer algoritam obrade čvorova zahtjeva scintigrafsku dijagnostiku koja ukazuje na potrebu daljnje citološke obrade. Čvorasto promijene štitnjače obično su opisane s čvorovima koji su najčešće dobroćudni, a rjeđe i zloćudni tumori. Algoritam dijagnoze nodozno promijenjene štitnjače preporuča laboratorijsku pretragu krvi sa težištem određivanja hormonalnog statusa štitnjače, UZ pregled vratne regije, scintigrafiju štitnjače te citološku dijagnostiku, a u slučaju indikacije i radiološku pretragu. Toksična čvorasta guša je bolest kod koje postoje aktivni čvorići u štitnjači koji ovisno o funkcijskom stanju (biosintezi stvaranja), izlučuju povećane količine hormona, neovisno o nadzoru nadređenog hormona TSH. Može biti jedan čvor (solitaran) i tada se čvor naziva toksični adenom. Ukoliko postoje nekoliko aktivnih čvorova unutar štitnjače, tada govorimo o multinodularnoj toksičnoj guši (Plummerova bolest). Čvor ili čvorovi uglavnom su dobroćudni tj. benigni monoklonalni tumori štitnjače. Od dobroćudnih tumora najčešći je folikularniadenom. Na osnovu scintigrafije štitnjače adenome dijelimo na funkcionalne i nefunkcionalne. Naime, funkcionalni ili toksični adenomi uzrokuju nekontrolirano lučenje hormona štitnjače, odnosno hipertireozu i zahtijevaju liječenje (lijekovi, kirurški zahvat ili radioaktivni jod). Na scintigramu štitnjače prikazuju se kao „topli“ ili „vrući“ čvorovi, koji su vrstahipertireoze (obično nisu zloćudni). Nefunkcionalni adenomi obično ne proizvode višak hormona, a na scintigramu se prikazuju kao „hladni“ čvorovi, te zahtijevaju daljnju obradu. Citološkom punkcijom tog „hladnog“ čvora mogu se utvrditi stanični elementi koji upućuje na folikularni tumor, što zahtjeva patohistološku verifikaciju kako bi se otklonila sumnja na karcinom štitnjače. Laboratorijski testovi (krvni uzorak– serum) koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: a) testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test b) testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitoni).