U ovom radu je prikazana problematika bacanja hrane i neuravnoteženosti prehrane, što postaje sve veći globalni problem. Cilj istraživanja je bio provesti anketu među studentima na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu da bi se prikazali rezultati navika studenata o prehrani općenito, ali i prehrani u studentskim menzama. Anketa se provodila u sklopu međunarodnog projekta „Mi jedemo odgovorno“, a jedan od koraka uključuje i analizu prehrane studenata. Potrošnju mesa UN-ovi stručnjaci smatraju vodećim uzrokom klimatskih promjena i često je povezuju s pretjeranim iskorištavanjem prirodnih resursa ili njihovim onečišćenjem (vode, tla, ekosustava). Manja konzumacija mesa stoga može biti vrlo konkretan korak za ublažavanje klimatskih promjena što je vjerojatno lakše učiniti nego promijeniti cijeli transportni sustav. Svjetska populacija neprestano raste i do 2050. godine će i dalje isti planet morati prehraniti tri puta više ljudi nego stoljeće prije. Čak trećina svjetske hrane se izgubi ili baci. Potrošači iz industrijaliziranih zemalja svake godine bace skoro jednaku količinu hrane (222 milijuna tona) koja se u istom razdoblju proizvede u Subsaharskoj Africi (230 milijuna tona). Kada je riječ o Europskoj Uniji, procjenjuje se da se godišnje baci oko 89 milijuna tona hrane. Za konkretniju ilustraciju: zamislite si da svaka osoba tjedno baci četiri cjelovite porcije hrane. Bacanje hrane vrlo teško mogu shvatiti ljudi koji žive u dijelovima svijeta gdje još uvijek vlada glad. Još i danas jedna od devet osoba nema pristup dovoljnoj količini hrane. Palmino ulje je najprodavanije ulje na svijetu te je doživjelo široku upotrebu u industriji hrane zbog jeftine proizvodnje, jednostavne prerade i spajanje s drugim elementima određenih proizvoda. Također se koristi kao kuhinjsko ulje, biogorivo, te u kozmetičkim proizvodima i proizvodima za čišćenje. Sve u svemu, razlike između prekomjernog bacanja hrane i gladi bi nas trebale dovesti do pitanja koliko uistinu cijenimo hranu kao suštinu života, te do prestanka njezina bacanja, s obzirom da istovremeno negdje drugdje u svijetu neki ljudi ne jedu onoliko koliko im je potrebno.