Abstract | Komunikacija je jedna od najosnovnijih vrsta sporazumijevanja među ljudima. Ona nam pomaže da izrazimo svoje misli, osjećaje, želje i razlike. U današnje vrijeme,ona se odvija na različite načine, dosta i preko medijskih sadržaja, raznih aplikacija za dopisivanje i ostalih tehnoloških spoznaja. No, kada su osobe u fizičkoj blizini, odnosno relativnoj blizini, započinje i interakcija, koja se događa bez obzira na to žele li te dve osobe u blizini razmijeniti nekakve poruke, odnosno ostvariti kontakt. Samim činom interakcije, ljudi razgovaraju, a da pri tome i nesvjesno čine različite pokrete i geste, poglede, izraze lica, ili kako bismo mogli to kraće reći, govor tijela. Komunikaciju možemo i podijeliti na dvije vrste, a to je verbalna i neverbalna komunikacija. Neke sličnosti i razlike postoje u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, kao što su stupanj strukturiranosti i stupanj kontrole osobe nad vlastitom komunikacijom. Uloga komunikacije je vrlo važna u svim granama rada, znanosti, zdravstvu pa tako i u svakodnevnom radu fizioterapeuta. Za fizioterapeuta je vrlo važno da ostvari dobru verbalnu komunikaciju kako sa svakim bolesnikom, naravno ako mu to sam bolesnik dopušta, tako i sa članovima svog radnog tima u području svog djelovanja. Ukoliko se ostvari što bolja komunikacija sa bolesnikom, to će i uvjeti rada za samog fizioterapeuta biti što bolji i kvalitetniji. Samim time i bolesnik će imati bolju psihološku adaptaciju na svoj boravak u bolnici a samim time i na rehabilitaciju. Da bi se sve to ostvarilo,potrebno je i definirati zdravstveno ponašanje. Ono je povezano količinom, vrstom, načinom, razumijevanjem i sadržajem između bolesnika i zdravstvenog radnika. Jedna od vrsta komunikacija je i terapijska komunikacija kojoj je cilj da uspostavi odnose povjerenja i uzajamnu suradnju koja bi najbolje pomogla za zajedničko riješavanje problema. Ona je osnova svih „pomagačkih“ zanimanja. To su uglavnom zanimanja koja su usmjerena na pomaganje ljudima koji su suočeni sa raznim gubitcima u životu, gubitku zdravlja, posla itd. Uloga terapijske komunikacije u zdravstvu je vrlo važna, kako za za liječnike, tako i za fizioterapeute. Jer glavna tema žaljenja većine bolesnika po istraživanjima je bilo upravo smanjena komunikacija sa zdravstvenim djelatnicima, isto tako i premalo informacija o samom tretmanu u bolnici, odnosno rehabilitaciji. Razlike u komunikaciji s različitim skupinama bolesnika postoje, jer se iako to nebi htjeli, drugačije odnosimo prema lakšim bolesnicima nego prema težim. Zdravstveni djelatnici najčešće komuniciraju s bolesnicima na principu „pružanje informacija o bolesti i liječenju“. Kada u pitanje dolazi komunikacija s teškim bolesnicima, na vidjelo proizlaze i neki razlozi smanjene komunikacije s teškim bolesnicima, od kojih mogu biti i emocionalno opeterećenje za pojedine zdravstvene djelatnike, ali isto tako postoji i nedostatak znanja o samoj važnosti komunikacije i vještina s takvim bolesnicima. |