U okviru teških neurorazvojnih odstupanja cerebralna paraliza se spominje kao najčešće kompleksno stanje koje utječe na brojna razvojna područja djeteta, razinu njegovih funkcionalnih sposobnosti i cjelokupnu kvalitetu života. Postoji više uzroka cerebralne paralize koji se dijele na prenatalne, perinatalne i postnatalne, ali svi se temelje na oštećenju nezrelog mozga ili mozga u razvoju. Uz samu dijagnozu cerebralne paralize se vežu i druga pridružena stanja. Najčešće se dijeli na spastične oblike (tetrapareza, diplegija, hemiplegija), ataksiju, distoniju, atetozu i miješane oblike. Spastični su najčešće zastupljeni čak 75% djece, dok na ekstrapiramidne otpada 20-25%. Fizioterapija je sastavni dio habilitacije djece s CP, te se ona sastoji od fizioterapijske procjene i intervencije. Dobra procjena se sastoji od niza testova, mjerenja i upitnika te je nužna za osmišljanje kvalitetne intervencije koja će maksimalno poboljšati djetetove motoričke funkcije i kvalitetu života. Fizioterapijska intervencija se najčešće temelji na NDT tretmanu prema Bobath konceptu, Vojta principu, Halliwick konceptu, hipoterapiji, te terapiji senzornom integracijom. Osim fizioterapije djeca su uključena u druge oblike terapija kod stručnjaka koji im pomažu u drugim aspektima razvoja; radni terapeut, logoped, defektolog, psiholog. Svi ti dijelovi habilitacije im pomažu u što boljoj integraciji u svakodnevni život i druženju sa vršnjacima. U radu je prikazan slučaj dječaka od 4, gotovo 5 godina kojem je dijagnosticiran spastični bilateralni tip cerebralne paralize. Korišteni su podaci prikupljeni iz medicinske dokumentacije, te je sve potkrijepljeno slikama trenutnog stanja dječaka. Prikazani su podaci iz subjektivne i objektivne procjene, te metode fizioterapijske intervencije kod prikazane problematike. Cilj ovog rada bio je opisati cerebralnu paralizu, njezine glavne probleme, te moguće oblike terapijskih postupaka. Naglasak je na spastičnom bilateralnom obliku cerebralne paralize.