Spina bifida spada u poremećaje zatvaranja neuralne cijevi tijekom embriogeneze te je jedan od najčešćih uzoraka invaliditeta kod djece. Generalno postoje tri vrste Spine bifide: Spina bifida okulta, meningokela i mijeloneningokela. Pojam mijelomeningokela podrazumijeva najteži i najučestaliji oblik Spine bifide te cista, osim tkiva i cerebrospinalne tekućine, sadrži i živce i kralježničku moždinu. Postavljanje dijagnoze moguće je već u fetalnoj etapi razvoja. Visoki stupanj alfa-fetoproteina nagovještuje Spinu bifidu. Sa dijagnostičkim utlrazvukom u ovoj fazi već je moguće dijagnosticirati Spinu bifidu te utvrditi precizan stupanj lezije, pogotovo sa trodimenzionalim ultrazvukom. Magnetska rezonanca može pružiti precizne informacije u situacijama u kojima adekvatna ultrazvučna dijagnostika nije moguća kao što su majčinska pretilost, položaj djeteta ili razvijene koštane strukture kod djeteta ako se ultrazvuk radi u kasnijim fetalnim fazama. Spina bifida sa sobom nosi druge komorbifitete kao što su: Hidrocefalus, Arnold-Chiarijeve malformacije, Tethered chord sindrom, kifoza i skolioza, ispad osjeta, urinarna inkontinecija te pretilost. Rehabilitacija djece sa Spinom bifidom usmjerena je prema poticanju što većeg stupnja neovisnosti djeteta te prema poticanju normalnog motoričkog razvoja. Za pravilnu i uspješnu rehabilitaciju potrebno je prije svega napraviti temeljitu i svrsishodnu procjenu. Pošto Spina bifida sa sobom nosi mnogo komorbiditeta koji utječu na kvalitetu života pacijenta, djeca sa Spinom bifidom procjenjuju se na još tri razine; neurološki status, funkcionalna ograničenost i kvaliteta života. Nakon kvalitetne procjene fizioterapeut postavlja ciljeve te odlučuje u kojem smjeru će ići fizioterapeutski proces te koje su fizioterapijske intervencije najprikladnije. Proces rehabilitacije počinje od neonatalnog perioda te traje kroz cijeli životni vijek. S obzirom da su ljudi koji se brinu o tim pacijentima u većini slučajeva njihovi roditelji i obitelj, rehabilitacija mora biti usmjerena i planirana u skladu s njihovim mogućnostima. Upravo radi toga od velike je važnosti da se pacijentove skrbnike educira o kliničkim značajkama bolesti. U neke od fizioteraijskih intervencija kod djece sa Spinom bifidom ubrajamo: terapiju po Vojta konceptu, Bobath koncept, Hallwick koncept i terapijsko jahanje.