Abstract | Cerebralna paraliza označuje skupinu trajnih, ali promjenjivih poremećaja pokreta, posture i motoričkih funkcija uzrokovanih neprogresivnim oštećenjem mozga u razvoju. Cerebralna paraliza predstavlja veliko opterećenje oboljelo dijete, roditelje, zdravstvene i obrazovne ustanove i društvo u cjelini. Osim poremećaja posture i pokreta, kod djece s cerebralnom paralizom često se javljaju i sekundarni problemi kao što su oštećenje vida, sluha, govora, mentalna retardacija, poremećaji hranjenja, poremećaji gastroenterološkog, urogenitalnog i respiratornog sustava. Postoji više klasifikacija cerebralne paralize, no najčešće se klasificira u spastične oblike, ataksiju, distoniju, atetozu i u miješane oblike. Dijagnoza cerebralne paralize ne postavlja se prije 4. godine života, no neki simptomi upućuju na postojanje cerebralne paralize kod male djece: otežano sisanje, disanje i gutanje, slaba kontrola glave nakon tri mjeseca starosti, prekomjerna napetost ili mlohavost mišića, nesposobnost sjedenja bez potpore od 8. mjeseca. Kod djece s cerebralnom paralizom prisutna je značajna slabost muskulature u odnosu na zdrave vršnjake što djecu ograničava kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Toj slabosti muskulature pridonosi i niska razina tjelesne aktivnosti, pa je cilj kod djece i mladih s cerebralnom paralizom povećati razinu tjelesne aktivnosti. Prije planiranja tjelesne aktivnosti potrebno je provesti procjenu cjelokupnog zdravstvenog fitnesa djeteta što uključuje: kardiorespiratornu izdržljivost, procjenu mišićne snage i izdržljivosti, fleksibilnosti, tonusa i općenitog funkcionalnog statusa. Procjenom se dobije uvid u glavne probleme i poteškoće prema kojima se dalje planira tjelesna aktivnost. Tjelesnu aktivnost kod djece i mladih s cerebralnom paralizom planira tim stručnjaka - liječnik, fizioterapeut i kineziolog. Takva timski organizirana tjelesna aktivnost utječe na promjene mišićnih, motoričkih i kardiovaskularnih sastavnica kod djeteta s cerebralnom paralizom. Uvođenjem redovite tjelesne aktivnosti u djetinjstvu, dijete se priprema na zdraviji i kvalitetniji život u pubertetu, ali i odrasloj dobi. Kod djece s cerebralnom paralizom potrebno je uključiti: vježbe za kardiorespiratornu izdržljivost (vožnja bicikla, ples, hodanje, trčanje, plivanje, aerobik), vježbe snage (vježbanje s utezima ili elastičnim trakama) i vježbe fleksibilnosti (istezanje, joga i tai chi). Osim toga, preporuča se i Halliwick koncept, terapijsko jahanje i terapija igrom. Istraživanja pokazuju da djeca s cerebralnom paralizom trebaju redovito vježbati kako bi se održali pozitivni učinci tjelesne aktivnosti. Zbog toga se preporuča da tjelesna aktivnost bude djetetu zabavna jer će tako biti motiviraniji za vježbanje. |