Promjenom položaja nastaje pokret, pridodamo li glazbu nizu svrhovitih pokreta, nastaje ples. Slikovni prikazi iz spilja dokazuju kako ples postoji od pamtivijeka. Prije izuma pisma, ples je bio važna metoda prenošenja priča s generacije na generaciju. U svojim početcima ples je bio motorička reakcija na emocije: strah, žalost, ljubav, mržnju, sreću. Motoričke reakcije na navedene emocije bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples. Ples kao niz svrhovitih pokreta se u sadašnje vrijeme koristi i kao vrsta art terapije. Koja je kao takva vrlo popularna kod mlađe populacije, djece, zato što velika većina djece nemaju mogućnost iskomunicirati svoje probleme, odnosno doživljene traume. Ples u tom slučaju postaje sredstvo komunikacije između djeteta i terapeuta. Dijete tako stječe povjerenje u terapeuta, ostvaruje bliskost, s vremenom počinje pokazivati svoje emocije i nadvladavati traumatično iskustvo. U ovom slučaju nasilje. Zlostavljanje djece provlači se kroz sve sredine, neovisno o njihovom statusu. Zbog dječje bespomoćnosti u pokušaju samoobrane, smatra se jednim od okrutnijih oblika nasilja nad čovjekom, prema svim normama i društvenim pravilima. Uglavnom proizlazi od strane roditelja, poznanika te vršnjaka. Događa se kod kuće, u školama i u raznim zajednicama u kojima su djeca uključena .Uzroci zlostavljanja raznovrsni su i slabo shvaćeni, te se dijeli na fizičko, spolno, emocionalno i zanemarivanje djece. Zlostavljanje djece uključuje tjelesne ozljede, mentalne poteškoće, te usporeni rast i razvoj. U današnje vrijeme sve je veći broj zlostavljane i zanemarivane djece, kako bi se reducirao taj broj, potrebno je usmjeriti se na edukaciju roditelja, djece te zdravstvenih djelatnika koji će svojim znanjem i stručnošću pomoći u redukciji i otklanjanju ove problematike.