Cerebralna paraliza je grupa neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja uzrokovana razvojnim poremećajem ili oštećenjem nezrelog mozga i predstavlja sveobuhvatan naziv za razne poremećaje koji utječu na djetetovu sposobnost kretanja, držanja tijela i održavanje ravnoteže, a ostavlja značajne posljedice po dijete, njegovu obitelj i širu društvenu zajednicu. Kao pridružene smetnje uz cerebralnu paralizu javljaju se intelektualna onesposobljenost, epilepsija, teškoće pri govoru i učenju te perceptivne teškoće. U tretmanu djeteta s cerebralnom paralizom nije dovoljan sam izbor metode, nego je potrebno pravilno organizirati „menagement“ kojim se obuhvaća i upravlja svim potrebnim postupcima. Terapija mora biti timska (interdisciplinarna i transdisciplinarna) i uključena u svakodnevni život djeteta s cerebralnom paralizom. Dakle, potreban je kompleksan pristup i koordinacija liječenja između raznih struka. Organizaciju takvog rada potrebno je utvrditi na principima koji će postići optimalni krajnji rezultat. Primjenjuje se individualan, holistički pristup koji omogućava primjenu najspecifičnijih postupaka. Voditelj stručnog tima, neuropedijatar ili neurofizijatar, izrađuje plan liječenja i koordinira rad stručnjaka koji su dio tima. Tim koji sudjeluje u tretmanu i radu s djecom sačinjavaju brojni stručnjaci: fizijatar, neuropedijatar, ortoped, okulist, neurokirurg, psiholog, defektolog, logoped, socijalni radnik, fizioterapeut, radni terapeut i medicinske sestre. Timski rad je nužan, jer se radi o vrlo kompleksnome stanju. Tretman je cjeloživotni, s ciljem postizanja što bolje kvalitete života i smanjenja postojećih tegoba.