Intervencijska radiologija je područje u kojemu se minimalno invazivnim postupcima provodi liječenje ili dijagnostika. U neuroradiologiji se gotovo isključivo provode postupci liječenja krvnih žila mozga i kralježnične moždine, koji danas u velikog broja bolesnika zamjenjuju klasične neurokirurške operacije. Prednosti ovakvih zahvata su općenito manji rizik za bolesnika i očekivano brži oporavak od zahvata s kraćim boravkom u bolnici, dok je negativna strana neizbježno korištenje rendgenskog zračenja pri provođenju intervencije. Međutim, kod nekih bolesnika i dalje ima prednost neurokirurška operacija. Sinonimi za ove metode liječenja su radiološka intervencija, endovaskularni zahvat, embolizacija ili stentiranje. Bolesti i stanja koja se najčešće liječe ovim postupcima su: stenoza vratne arterije ili arterije mozga, aneurizme (lokalizirana proširenja) arterija mozga, arterio-venske malformacije (AVM) i arteriovenske fistule (AVF) a moguće je i liječenje tzv. ishemijskog moždanog udara u vrlo ranoj fazi nakon nastanka do 6 sati. Primjeren dijagnostički algoritam ovisi o tehničkim mogućnostima i organizaciji pojedine medicinske ustanove u Republici Hrvatskoj. Inicijalno zbrinjavanje bolesnika potrebno je osigurati u svakoj ustanovi koja je u mogućnosti temeljem učinjenih dijagnostičkih postupaka verificirati postojanje gore navedenih dijagnoza, odnosno stanje bolesnika. Konačno zbrinjavanje bolesnika potrebno je osigurati u specijaliziranom centru koji je u mogućnosti pružiti multidisciplinarni pristup u liječenju i praćenju bolesnika i zbrinjavanju dovoljno velikog broja bolesnika koji će osigurati dovoljno potrebno iskustvo u svim modalitetima liječenja (tzv. High volume centar, s brojem većim od 60 ili 100 zbrinutih bolesnika u godinu dana,ovisno o metodi). Sukladno svjetskim smjernicama pristup u zbrinjavanju takvih bolesnika obuhvaća: kvalitetnu mrežu izvanbolničkog i bolničkog primarnog i hitnog zbrinjavanja bolesnika i organizirani hitni transport primarno zbrinutih bolesnika u tzv. High volume centra.