Dojka je parna egzokrina kožna žlijezda, smještena na prednjem dijelu prsnog koša. Kod žena stvara funkcionalnu jedinicu, dok kod muškaraca ostaje rudimentarni organ. Žlijezda je jasno odijeljena na 15-20 glandularnih jedinica ili lobula, a svaki od njih završava na vrhu bradavice. U vrijeme puberteta dolazi do granjanja mliječnih kanalića i tkiva te ona dobiva svoj oblik i veličinu. Vrlo važnu ulogu ima i genetsko nasljeđivanje. To znači da ako žena ima genetsku predispoziciju za razvoj karcinoma ona će ga razviti neovisno o hormonskoj terapiji. Ta hormonska terapija ubrzava razvoj postojećeg karcinoma u žena – bolju prognozu, jer stanice će rasti brže te će se ranije otkriti i na odgovarajući način liječiti. Dojka je složeni organi i osjetljiva je na hormonske utjecaje pa je većina bolesti vezana za poremećaj stvaranje ili učinka hormona. Bolesti dojke mogu se podijeliti na upalne bolesti te tumore koji mogu biti dobroćudni (benigni) i zloćudni (maligni). Zemlje razvijenog svijeta uvelike promiču brojne programe kako bi ukazali na vodeći javnozdravstveni problem svijeta te time bi nastojali smanjiti broj umrlih žena od posljedice karcinoma dojke. Sklonost raku dojke imaju žene sa ranom menarhom i kasnijom menopauzom, u žena s pozitivnom obiteljskom anamnezom, u žena koje nisu rađale kao i kod žena koje imaju prvo dijete nakon 30. godine života. Cilj dijagnostike je točno i brzo otkriti vrstu tumora i započeti s liječenjem koje ovisi o stadiju tumora. Metodama probira cilj je otkriti tumor dok je još lokaliziran na tkivu dojke. Tada postoji najveća šansa za potpuno izlječenje. Biopsija iglom je dio trostepene dijagnostike promjena u dojci. Trostepena dijagnostika temeljena je na pregledu, slikovnim meodama (UZV, mamografija i/ili MR) te jednoj od morfoloških metoda (citologija i biopsija iglom). Biopsija dojke je postupak kojim se utvrđuje sastav i struktura stanica ili tkiva i predstavlja najpouzdaniju i najtočniju metodu dijagnosticiranja patoloških promjena u dojci. Točnost ove metode ovisi o točnosti uzimanja uzorka tkiva, točnoj lokalizaciji i iskustvu onoga tko provodi postupak, a iznosi oko 97%. Biopsijom se dobiva uzorak tkiva koji se histološki analizira i postavlja dijagnoza. Lezije dojke svrstavamo u 5 kategorija, od B1 do B5. Mora se naglasiti da B kategorije ne predstavljaju patološku klasifikaciju lezija dojke, nego služe kao neka vrsta koda kojim se procjenjuje histopatološki status.