Definirano Zakonom o otpadu RH, otpad podrazumijeva tvari i predmete koje je pravna ili fizička osoba odbacila ili odložila, namjerava ili mora odložiti. Otpad predstavlja problem suvremene civilizacije i središnji problem zaštite okoliša. Dijeli se prema mjestu nastanka, svojstvima te prema agregatnom stanju. Budući se DDD djelatnosti prvenstveno bave suzbijanjem štetnih glodavaca i kukaca, otpad koji nastaje provođenjem mjera prema sastavu ubraja se u opasni, a uz to i u ambalažni koji može biti od različitih materijala. Neadekvatno zbrinjavanje takvog otpada može imati za posljedicu ozbiljno ugrožavanje zdravlja ljudi i cjelokupnog okoliša. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati način i kvalitetu rukovanja otpadom koji nastaje tijekom provođenja DDD mjera. Metoda rada je anketa od 21 pitanja koja obuhvaćaju glavne obveze pružatelja DDD usluga u okviru zakonske regulative vezane uz problematiku otpada. Rezultati istraživanja pokazuju da sve tvrtke donekle poštuju procedure i obveze koje im nalažu zakoni, no mnoga pitanja još ostaju otvorena. To što sve DDD firme imaju ugovor s firmama za gospodarenje otpadom ne znači da njihov otpad tamo i završava. Postavlja se i pitanje koliko tvrtke ulažu u planiranje provedenih mjera, a kako bi u konačnici proizvele što manje otpada. Ne smije se zanemariti i činjenica da veće količine opasnog otpada mogu ponekad biti rezultat želje za većim profitom u odnosu na edukaciju ljudi i suzbijanjem štetnika na adekvatan način. Najbolji način smanjenja otpada je izbjegavanje otpada, a nakon toga adekvatno zbrinjavanje, što podrazumijeva dobro planiranje provođenja mjera i stavljanje opasnog otpada u promet sukladno dobroj procjeni stanja prostora u kojemu se mjere provode.