Za većinu bolesnika transplantacija bubrega najbolje je nadomjesno liječenje kod bubrežnog zatajenja, no ono je često povezano s razvojem komplikacija te mogučnošću gubitkom grafta ili graftektomijom. Najčešći uzroci gubitka grafta u prvoj godini nakon transplantacije su akutno odbacivanje, arterijska tromboza, primarna afunkcija grafta i smrt. Transplantacija bubrega metoda je izbora liječenja bolesnika u završnoj fazi bubrežne bolesti, za većinu bolesnika koji zahtijevaju nadomještanje bubrežne funkcije i najbolja je metoda liječenja. Transplantacija bubrega pomogla je tisućama ljudi s zatajivanjem bubrega da žive duže, kvalitetnije i bez ograničenja vezanih s dijalizom. Svaki način liječenja ima svoje komplikacije pa tako i transplantacija. Komplikacije nakon transplantacije bubrega mogu biti kirurške, internističke ili imunološke naravi. Ovisno o vrsti komplikacije se mogu javiti neposredno u postoperacijskom tijeku ili nakon nekoliko godina. Do njih može doći čak i ako su sve prethodne pretrage upućivale da će transplantacija biti uspješna. Vrlo je važno neprekidno praćenje bolesnika i klinički i laboratorijski kako bi se pravodobno uočile promjene koje mogu upozoriti na pojavu komplikacija nakon transplantacije bubrega te kako bi se spriječio gubitak grafta. Ukoliko dođe do odbacivanja grafta i graftektomije (nefrektomije transplantiranog bubrega) uslijed pojave komplikacije primatelj ima i drugih mogućnosti preživljavanja, povratak na dijalizu i ponovnu transplantaciju.