Abstract | Epilepsija je jedna od najučestalijih kroničnih bolesti ili poremećaja u neurologiji. To je paroksizmalni poremećaj funkcije mozga karakteriziran epileptičnim napadajima koji se ponavljaju u različitim intervalima. Napadaji se manifestiraju na različite načine: poremećajem svijesti, motorne aktivnosti, senzibiliteta, poremećajima ponašanja, emocija te autonomnih i vegetativnih funkcija. S obzirom na manifestaciju epilepsije i epileptičnih napadaja možemo zaključiti da oboljele osobe imaju problema u svakodnevnom funkcioniranju te da ova bolest utječe na sve aspekte bolesnikova života. Utvrđivanjem same dijagnoze, utvrđuje se i potreba za adekvatnom zdravstvenom skrbi epileptičnih bolesnika. Kao i kod svake bolesti, tako i kod epilepsije, važna je edukacija oboljelog i njegove okoline. Edukacijom se stječu potrebna znanja o dijagnostičkim metodama, epilepsiji, epileptičnim napadajima, pomoći koju je potrebno pružiti tijekom napadaja, upute o medikamentoznom liječenju, eventualnom kirurškom liječenju i samom stilu života. Epileptični bolesnici, nerijetko stigmatizirani, nailaze na probleme kod zapošljavanja, odabira zanimanja i uobičajenih društvenih aktivnosti. Potreban je multidisciplinarni tim u rješavanju problema koje nosi dijagnoza epilepsije, a kao dio tima, medicinska sestra ključna je u zdravstvenoj njezi i edukaciji bolesnika. Vrlo je važno da medicinska sestra zna prepoznati epileptički napadaj, pomoći pacijentu izvođenjem određenih intervencija te da prati bolesnikovo stanje prije, tijekom i poslije napadaja. Medicinska sestra sastavlja plan zdravstvene njege koji mora biti individualiziran, temeljen na potrebama i mogućnostima pojedinca. Prikupljanje i analiza podataka, određivanje sestrinskih dijagnoza, planiranje intervencija, provođenje istih, određivanje ciljeva i njihova evaluacija vrlo je važna za uspješan ishod zdravstvene njege bolesnika s epilepsijom. |