Onkološke bolesti su jedan od najvećih zdravstvenih problema današnjice. Onkološki tretman nosi i određeni rizik komplikacija i oštećenja. Komplikacije terapije često zahtijevaju dodatnu njegu i liječenje. Terapijski postupci koji se primjenjuju u kupiranju toksičnih efekata onkološke terapije se obično označavaju pojmom potporno liječenje. Fizioterapija nudi fizioterapijske postupke, a to su terapijske vježbe, fizikalni agensi, elektroterapijske procedure, terapijske tehnike i terapijski koncepti kao složenije forme. U onkološkoj rehabilitaciji fizioterapeut započinje rad već u jedinici intenzivnog liječenja provodeći postupke uz uspostavu homeostaze. Svrha je postupaka vježbama disanja ubrzati oslobađanje od anestetika, potaknuti oporavak operacijom oštećenog tkiva, uspostaviti i normalizirati njegovu funkciju te postići brži ukupni oporavak, ustajanje i samozbrinjavanje. Dobro odabrana i profesionalno vođena fizioterapija omogućuje razvijanje, održavanje i obnovu maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti liječene osobe za povratak u aktivnosti. Pri tome se primjenjuju postupci pozicioniranja bolesnika na krevetu, terapijske vježbe i tehnike za smanjenje boli, povećanje pokretljivosti, snage i izdržljivosti te specijalizirane metode, npr. limfna drenaža, PNF koncept i Mulliganov koncept. Svoje mjesto također imaju i pojedine elektroterapijske procedure kao npr. TENS za smanjenje boli. U ovom završnom radu prezentirati će se rad fizioterapeuta i fizioterapijski postupci koji su važni u liječenju onkoloških bolesti, jer oni pomažu bolesnicima u smanjenje boli i ukočenosti, poboljšavaju pokretljivosti, povećavaju mišićnu masu i snagu, preveniraju deformitete, korigiraju postojeće, te omogućuju očuvanje funkcionalne sposobnosti, a sve navedeno ima značajan utjecaj na kvalitetu života bolesnika.